Zagađenje i 20 godina od bombardovanja 1Ilustracija Foto: Pixabay/jackmac34

U prethodnom dopisu koji je objavljen u Danasu u rubrici Dijalog, potpisala sam se kao kourednica monografije „Istina o posledicama NATO bombardovanja Srbije 1999. godine“.

U tom svojstu sam imala privilegiju da na zadnjoj korici napišem:

„Velika je odgovornost izgovorene i napisane reči svih učesnika pri donošenju zaključaka i preporuka za oporavak životne sredine na ugroženim mestima radi zdravlja i blagodeti naših potomaka. U renomiranom međunarodnom časopisu Chemosphere, Volume 245, aprila 2020. je objavljen naučni članak: „Is Kragujevac city still a „hot spot“ area, twenty years after the bombing?“, multidiscipliranog tima iz više institucija Srbije, a kao prvi autor je potpisana Milenkovć Jelena iz Instituta za informacione tehnologije u Kragujevcu.

U radu je pokazano da je na ugroženim mestima sadržaj teških metala u zemljištu bio viši od dozvoljenog i posle dve decenije od bombardovanja. Zbir koncentracija svih postojanih organskih jedinjenja, čiji je komercijalni naziv piralen, bio je viši od graničnih 20 mikrograma po kilogramu i nalazio se u opsegu 48,8 do 196,8 mikrograma po kilogramu. Po usvojenim pravilima to je ispod nivoa za remedijaciju odnosno primenu mera za oporavak.

U pomenutoj monografiji profesor emeritus dr Mirjana Vojinović Miloradov sa svojim timom je prikazala rezultate istraživanja u dva poglavlja o postojanim organskim jedinjenima (polihlorovanim bifenilima) u biološkim materijalima, kao i njihovo rasprostiranje i taloženje na prostoru Zapadnog Balkana posle NATO bombardovanja.

Ovaj istraživački tim raspolaže merenjima sadržaja ovih jedinjenja i hlorovanih peticida u majčinom mleku trećeg dana posle porođaja u periodu 1982-2009. Konstatovano je da je sadržaj polihlorovanih bifenila viši posle NATO bombardovanja. Uzimanje uzoraka mleka kod dojilja je vrlo osetljivo pitanje kako sa etičkog, tako i humanog aspekta, te se ovi problemi moraju razmatrati isključivo u naučnim krugovima. Ovi rezultati se navode zbog preispitivanja graničnih vrednosti u životnoj sredini, jer cilj Inicijative pokrenute 2017. godine jeste da se na celoj teritoriji Srbije stvore uslovi za rađanje zdravog potomstva.

Još jedan razlog je što je u Srbiji statistički značajan porast slučajeva kancera kod dece i omladine do 19 godina. Nažalost, ostaci kancerogenih materija mogu biti uzročnici ovih obolevanja i posle više od dve decenije, jer se akumuliraju u masnim tkivima živih organizama, kao i u mleku. U Kragujevcu i okolini, gde su se prenela ova jedinjenja vodotokovima i vazduhom u toku i posle bombardovanja, treba organizovati kohort epidemiološke studije.

Međunarodna agencija za istraživanje kancera sa sedištem u Lionu je svrstala 2016. godine ova jedinjenja u najopasniju grupu 1.

Deo problema je bio prepoznat u Srbiji u okviru implementacionog plana o sprovođenju Stokholmske konvencije o „prljavih dvanaest“, koji je ažuriran 2014-2015. SR Jugoslavija je kao sukcesor SFRJ bila potpisnik Konvencije o prekograničnom zagađivanju vazduha na velikim udaljenostima, u okviru koje je Protokol o postojanim organskim zagađujućim materijama stupio na snagu 23. oktobra 2003. godine.

Pošto su ova jedinjenja isparljiva, javljaju se u gasovitom obliku a zbog afiniteta ka vezivanju za čestice ima ih i u nama dobro poznatoj frakciji PM2.5 čestica. Dokazano je da se sa juga Evrope mogu preneti do Švedske. Dokle su se prenela u Srbiji sa mesta gde su gađani veliki transformatori 1999. godine? Srećom, naši eksperti to mogu da ustanove.

Vreme je (malo li je skoro 25 godina) da se od nepoznavanja preko prepoznavanja pređe na rešavanje problema.

Autor fizikohemičarka u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari