
Prvo, da je sadašnja srpska opozicija ipak potpuno u pravu. Moć Radio-televizije Srbije je ogromna, odnosno njen uticaj na svest naroda. Prikazana u udarnom terminu RTS-a, serija „Porodica“ nametnula je temu sećanja u srpskom društvu i uzdigla epsku snagu koju priča o Miloševiću ima do ogromne razmere. Svi ostali morali su to da prate.
Drugo, glavna tema o kojoj se raspravlja u Srbiji postalo je to kako se završava jedna diktatura. To dobro, pomalo lekovito i vrlo doprinosi i da se sadašnjost i Vučićev režim bolje shvate.
Treće, nebitno koliko je to bila stvarna namera kreatora serije, ali jedna od njenih poruka je i rehabilitacija DOS-a. U naprednjačkoj sadašnjosti vreme vladavine ove grupacije, odnosno njenih stožernih stranaka DS-DSS od 2000. do 2012. označeno je kao pljačkaško zlo doba nazadovanja.
U TV rehabilitaciji DOS-a krije se i zamka za sadašnji Vučićev režim „zlatnog doba“. Dok se DOS donekle ne prikaže javnosti u dobrom svetlu, neće biti moguće ni razvlašćivanje Srpske napredne stranke.
Četvrto, tvrdnje da serija još više pokušava ili nehotice proizvodi i rehabilitaciju samog Miloševića, jednostavno nisu tačne. Milošević je prikazan doslovno u ključu koji je važio i tokom njegovog svrgavanja. Ako se nešto promenilo, nije ta tragična negativna slika njega i Mire Marković, nego svet u kome živimo.
Peto, uprkos svim opterećenjima, srpsko društvo je ponovo pokazalo nameru da izgradi kulturu sećanja, i da gleda prošlosti u lice, umesto da kukavički odvraća pogled. Na nama je da ta kultura sećanja bude poštena i prema drugima i prema nama samima.
Kako na konkretnom primeru izgleda taj „govor“ „Porodice“ o sadašnjosti? Na primer, Čedomir Jovanović, koji je prikazan kao heroj i neko ko je ispregovarao Miloševićevu predaju bez prolivene krvi, rekao je za RTS da je odgledao 20 minuta serije na poziv autora, i da stvarni likovi nisu takvi kakvi su prikazani.
Ali, otkrio je recimo i da je sadašnji generalni direktor RTS-a Dragan Bujošević bio taj koji mu je pre 20 godina dao kućni broj telefona socijaliste Branislava Ivkovića da ga pozove i da preko njega proba da stupi u kontakt sa Miloševićem.
Taj detalj svedoči kako o neformalnim kanalima moći, tako ponovo i o tome koliko je uloga novinara, a Bujošević je u to vreme bio novinar antirežimskih nedeljnika, važna.
Dobro je podsetiti se na taj detalj i danas, kada se novinari antirežimskih medija tretiraju ili kao puki „zlikovci“, ili kao pokvareni „poslušnici“.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Jel’ ovaj zadnji pasus sugerise da ce Panovic dati Vucicev broj nekom sutrasnjem Cedi? Zanimljivo…
„Ispregovarati predaju“! Bože blagi, ima li kraja ovom jezičkom budalisanju??