Gordan Bosanac: Brisel ume kandidatima da "progleda kroz prste" 1Foto: N1

Teško je dati realnu ocjenu o benefitima koji su proizišli iz poglavlja 23. Nema sumnje da je zahvaljujući upravo tom poglavlju Hrvatska uvela brojne zakonske izmjene koje su doprinijele demokratizaciji zemlje.

Tu volim izdvojiti uspostavu Povjereništva za sprječavanje sukoba interesa ili uvođenje Povjerenice za informiranje koja brine o funkcioniranju prava na pristup informacijama. Oba ova povjereništva odradila su zadnjih godina odličan posao – prokazali nebrojene sukobe interese političara ili natjerali institucije da dijele informacije sa novinarima i građanima. Ali vrlo brzo su došli i na metu politike. Tako nakon isteka mandata uspješna predsjednica povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa nije ponovno izabrana, iako je uživala visoko povjerenje građana. Bojim se da će se to desiti i sa drugim povjerenstvom. Konačno, borba protiv korupcije kao da je izgubila dah ulaskom RH u EU. Mislim da su se mogli osjetiti veći benefiti kada se pregovaralo, nego kada smo postali punopravna članica, kaže u razgovoru za Danas Gordan Bosanac iz hrvatskog Centra za mirovne studije, komentarišući iskustva najmlađe članice Evropske unije sa ispunjavanjem, po mnogima najznačajnijeg i najzahtevnijeg pregovaračkog poglavlja 23.

* Gledano unazad, šta se pokazalo kao najveći izazov u ispunjenju obaveza u ovom pregovaračkom poglavlju?

– Nema sumnje: rad na neovisnosti pravosuđa i suzbijanje korupcije. Također je veliki izazov bio, ali i dalje je, izgraditi profesionalno i neovisno državno tužilaštvo.

* Ukoliko uporedite stanje u hrvatskom pravosuđu pre i nakon ispunjenja obaveza, da li biste rekli da je uticaj izvršne grane vlasti na rad pravosudnih organa umanjen?

– Osobno ne vidim neku veliku promjenu. I dalje se nažalost pojavljuju slučajevi koliko uvelike „mirišu“ na upletenost politike u rad pravosuđa. To je posebno vidljivo u onim sudskim procesima koji se tiču političara. Ti procesi, iako za njih postoji veliki interes javnosti, i dalje se nevjerojatno odugovlače, padaju ne nekim sudskim instancama, dorađuju su optužnice – uglavnom u javnosti ostaje dojam šlamperaja u koji je upletena politika. Mislim da u Hrvatskoj i dalje nedostaje sudaca i sutkinja koji bi bili prepoznati u javnosti zbog svojih pravednih presuda. Nažalost, češće slušamo o zapanjujuće nepravednim nego o dobrim presudama. To ne znači da nema časnih i pravednih sudaca i sutkinja, već da su oni marginalizirani unutar sustava umjesto da budu nositelji sustava.

* Kakva je situacija sa borbom protiv korupcije? Da li je hrvatsko društvo manje korumpirano sada kada je u EU?

– Ovdje više mogu govoriti o percepciji korupcije u RH. Znamo da je teško egzaktno izmjeriti korupciju. Ali činjenica da i dalje većina građana ima osjećaj da je korupcija sveprisutna, kao i da ljudi i dalje olako mogu primiti i dati mito za pojedine usluge, govori nam o tome da korupcije zasigurno ima. Ona je usko povezana i sa stranačkim klijentizmom. Tako prema nedavnom istraživanju Eurobarometra među građanima svih zemalja članica EU, građani Hrvatske predvode u stavu da su za napredovanje važne političke veze. Također, važno je upozoriti na različita stranačka kadroviranja, posebno u institucijama koje bi trebale biti neovisne, ali stranke u njih guraju svoje ljude. Sve to pogoduje korupciji.

* Sve češće se mogu čuti tvrdnje da EU najviše interesuje stabilnost regiona. U tom ključu se u Srbiji javljaju spekulacije da će Brisel biti voljan na izvesne ustupke po pitanju vladavine prava ili slobode medija, ukoliko se Beograd pokaže kooperativnim po pitanju Kosova. Vodeći se primerom Hrvatske, koliko mislite da su ovakvi stavovi utemeljeni? Da li je Zagrebu „progledano kroz prste“ u poglavlju 23 zarad nekog političkog pitanja?

– Trgovanje vrijednostima i principima sastavni je dio pretpristupne politike. Ključna stvar u pregovorima je koliko će reforme koje iz njih proizlaze biti održive. Ta komponenta se pokazuje dosta lošom. U tom smislu moguće je da zemlja kandidatkinja zadovolji formalne uvijete, odnosno uvede pojedine zakone, usvoji strategije i slično, ali ih na kraju ne provode. Tu je moguća situacija da Brisel vidi da su reforme površne, ali zbog „višeg političkog interesa“ progleda kandidatkinji kroz prste. EU tehnički ne može primiti članicu koja ne zadovolji tehničke uvijete, ali nažalost i dalje može primiti zemlju koja te uvijete zadovolji samo pro forma. Sjećam se da smo u samom završetku pregovora mi kao civilno društvo inzistirali na 10 dodatnih stvari koje vlada mora učiniti da završi pregovore; od ukidanja pojedinih štetnih zakona, do povrata nelegalno oduzete imovine našim sugrađanima srpske nacionalnosti. Sve su to bili jasni indikatori želi li ili ne RH uistinu provoditi reforme. Dio toga je Vlada ispunila, veći dio nije. Pregovori su na kraju ipak zatvoreni i RH je postala punopravna članica EU.

Odnos prema NVO

* Kako biste ocenili odnos vlasti prema civilnom sektoru tokom procesa pregovora? U kolikoj meri se uvažavao glas NVO?

– Mislim da su vlasti bile puno otvorenije za rad civilnog društva za vrijeme pregovora nego nakon ulaska. To je još jedna tragedija naše politike koja ne zna funkcionirati van principa mrkve i batine. Naš glas se je posebno jako čuo kada smo se udružili u jedinstvenu platformu i jasno ukazivali na sve ono što je tadašnja Vlada radila sa „figom u džepu“. Te informacije su bile od velikog interesa Europskoj komisiji jer je imala vjerodostojnog saveznika na terenu.

Ovaj projekat finansira Evropska unija u saradnji sa listom Danas. Sadržaj ovog projekta je isključivo odgovornost lista Danas i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenja Evropske unije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari