Veran 1Foto: Miroslav Dragojević

Verana Matića upoznao sam kao glavnog i odgovornog urednika RDP B92. Kada je Samizdat B92, na moj rođendan, 2004, objavio roman „Kandže“, eto Verana sa tortom. Bio je to lep početak jednog poznanstva, koje mi trenutno spasava dupe iz teških situacija.

Osamnaest godina posle torte, Veran Matić nalazi se u obe radne grupe za bezbednost novinara i praktično je jedina osoba preko koje ugroženi novinar može da se obrati i samom državnom vrhu. Matić je istovremeno i osoba za posebne situacije, kada se pretnje ne mogu tek prijaviti na uobičajen način, preko NUNS-a.

Na primer, visoki funkcioner SNS i „Dunav“ osiguranja zove određenu osobu da joj traži moju adresu, preteći da će me on i „njegovi“ ubiti, jer sam „ustaša“. Kad se to desi (dvaput, od decembra do aprila), broj koji zovem je Veranov. Taj slučaj bi teško došao do tužilaštva i policije da nije bilo Matića, koji glasno insistira na tome da čovek sa tako visokom pozicijom mora odgovarati krivično, politički i poslovno za svoje postupke.

Kada je, recimo, famozni „koljač“, zbog pretnji upućenih meni, osuđen na kaznu nižu od minimalne propisane, Veran Matić je javno o tome pisao kao o bruci za pravosuđe, pa i za režim, a naročito kao o dodatnoj opasnosti po novinare, imajući u vidu da tako niske presude mogu samo da ohrabre buduće počinioce.

Nešto docnije, usledila je žalba tužilaštva, a za njom i drugostepena presuda, najniža propisana, šest meseci uslovno, na dve godine. Od preostalih četrdesetak pretnji smrću usrećio sam se s još samo jednom nagodbom izvesnog „metak u čelenku“ lika s tužilaštvom o priznanju krivice.

Matić, međutim, nije Supermen, koji se presvlači u telefonskoj govornici i onda spasava novinare. On je u opasnosti kao i svi mi, a nekad i većoj. Najnoviji primer je suđenje izvesnom Dejanu Nikoliću Kantaru, za pretnje i nasilje prema „OK radiju“ i „No Comment“ kafeu, u Vranju. Tada je i Matiću, koji je došao na suđenje, priređen odbor za doček, zapravo, organizovan je skup podrške „Pravda za Kantara“.

Oko tri stotine plaćenika iz Vranja i Surdulice dobili su nalog: „Ako uđe Veran Matić, neka svi koji su došli uđu u salu.“ (više o ovom ludačkom slučaju iz Veranovog pera: https://javniservis.net/dnevnik/skrsicu-vranje-onaj-ko-se-plasi-i-treba-da-se-plasi/?fbclid=IwAR39n114ULxR_dODBLQy_paV0kRmluQHUkX-u1_Gnqj9mXhuBP_nMbB_bBA)

Matića je famozni Kantar obeležio kao vođu obe radne grupe, iako je samo njihov član. Kantar nije jedini. Evo sad i „moj“ manijak zna ko je zaslužan za njegovo privođenje pravdi. Ko zna koliko je psihopata kojima je Matić potencijalna meta. Sve smo bliži starim „dobrim“ danima, kada su Matić i Brankica Stanković imali policijsku pratnju. S tim što sam sada uveren da policijski vrh ne radi ni za Matića, ni za mene, ni za vas.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari