Traktat o beslovesnosti

Ostavite komentar


    1. Баш је далеко носио гајбице…

  1. Niko ko ovo pročita ako nije beslovesan ne može da se ne zapita a da zašto se pisac ovoliko pati živeći u zemlji koju ovoliko pljuje i koja mu se ovoliko smučila. I onda ukapira da pisac samo radi svoj posao od kojeg se u ovakvoj zemlji lepo živi. E sad, ako se njegovo pisanie kome smuči, može poput njega da pljune.

    1. Sviđaju mi se ovi tipovi koji prvo smisle odgovor pa onda pitanje.
      Vrlo uverljivo. Mislim, baš si me ubedio.

    2. Ne pati samo pisac u ovoj zemlji i zbog njene zle sudbine već i 80% stanovništva, samo što izgleda da mnogi toga nisu svesni. Što se trošenja „žive sile“ tiče, da smo je više čuvali ko zna kako bi Srbija danas izgledala. Čije ovce, njegova i planina. Ovako i iz ovo malo zemlje beži kud ko stigne.

    3. A tek sto dobro zive botovi! Sram te bilo, teras iz zemlje rodjene na njoj! I ja hocu bolje da zivim!

    4. Covek razmislja i pise na svom jeziku pa zato i zivi ovde. Osim toga, likovi kao sto ste vi ste beskrajan izvor inspiracije. O vama su vec napisani „Maratonci trce pocasni krug“, „Balkanski spijun“, „Ko to tamo peva“, „Rodoljupci“, „Vodja“, „Stradija“, „Dr.“, „Ozaloscena porodica“, „Razmisljanje jednog obicnog srpskog vola“, „Crni Gruja“, „Tri karte za Holivud“… Bez vas i patriota sa slicnim IQ nikad Srbiji ne bi uspelo da potone na samo dno i zatim nastavi da se ukopava. Ali zasto ste vi ovde i citate ono sto ne razumete je vrlo ozbiljno pitanje.

    5. nema glupljeg pitanja od – ako ti se ne sviđa, zašto živiš ovde? -, mada, sad’ kada malo bolje razmislim, i – a ko si ti da mi kažeš? – nije daleko od lente…

  2. Нушићев син Страхиња Бан Нушић се борио у Скопском ђачком батаљону, познатијем као 1.300 каплара. Батаљон је оформљен 31. августа 1914. године и то је јединствен случај у историји ратовања да се будућа интелектуална елита пошаље на фронт. Он је најпре тешко рањен, а када се опоравио и вратио у ров, погинуо је.
    Нушић никад није прежалио сина, а своја, као и осећања целокупног народа, описао је у књизи “Деветстопетнаеста: трагедија једног народа“. Кроз судбине малих, обичних људи, што књизи даје животност какве нема у сувопарним историјским делима, Нушић је непоновљиво приказао ову непојамну трагедију српског народа, у спомен свима који су изгубили своје животе и за наук будућим генерацијама.
    “… Нисам ни слутио да су та деца (регрути) на смрт осуђена, да ће ту децу маћијски бацити у планине албанске где ће умирати од глади и од зиме, где ће се давити у блату и где ће их болести обарати као олујина недозрели влат.
    Нисам ни слутио да ће од 40 000 српске деце за месец дана 36 000 наћи гробове своје у снежним амбисима и смрдљивим барама и да ће Србија читаву једну генерацију своје омладине просто бацити зверовима за храну, као непотребно месо.
    Нисам ни слутио, велим, када су та деца, бледа и уморна лица пролазила у недогледним редовима мимо мене, да они иду на своју Голготу и да је хришћанство према Српству тако сиромашно жртвама.
    Две хиљаде година ми славимо и жалимо четрдесет младенаца, мученика, колико је хришћанство у борби од неколико векова поднело на жртву, а ми за неколико дана бацимо на жртву четрдесет хиљада младенаца – мученика!“
    Одломак из књиге Бранислава Нушића Деветстопетнаеста – трагедија једног народа

    1. Samo treba uporediti Nušića i Nikolu Pašića (čiji je sledbenik današnja vlast). Pašićev sin je bio slavni kabadahija a Nušićev…
      Epilog: Pašić ima spomenik na glavnom bg trgu a Nušić jedva svoju ulicu…

      1. Radakovicu, Srbima je naredjeno da izbivaju par sedmica van Sarajeva( da ih postede granatiranja) a da ce se , nakon par sedmica, kso pobednici vratiti i preuzeti novo, cisto srpsko i celo Sarajevo( i , posledicno, celu BiH). Toliko, da se ne budis vise upisan od Seseljevske Istine.Eeeeee

        1. Те приче можете да продајете онима који се не сећају, или не желе да се сећају.

        2. Ovo nije tačno,ljudi su odlazili zbog nasilja koje se počelo sprovoditi u gradu pod kontrolom Patriotske lige,koja je osnovana jos ’88.godine.A onaj ko je ostao zbog namještaja,dobro se pokajao.Procitajte knjigu od Olge Djokovic,bivše košarkašice i novinarke“Oslobodjenja“.

  3. Nije bitno šta Srbija ima ili nema, bitno je ono što Srbija misli da jeste a u realnosti fakat nije.

  4. Нико на „путошествије“ није планирао да води децу, већ их су их Немци прогањали! Да нису бежали пред том варварском „Европом“, питање је да ли би уопште било преживелих…

    1. Да остадоше у својим кућама звали би их „Фрањини Срби“, ко што су Сарајлије који нису хтели да буду „протерани“ звали „Алијини“…

    2. Lako je sada general biti, kada mirno možemo da sagledamo mogućnosti i posledice. Recimo, moglo se preći na gerilsku borbu po našim planinama i gorama, to nijedan neprijatelj ne bi mogao da pokrije a sigurno bi mnogo više ljudi preživelo. Vojvoda Mišić bio je protiv takve operacije.

    3. Ništa se ne menja sve se ponavlja. Kako su se 1999. Godine deca oficira i političara sklanjala u inostranstvo (a oficiri ratovali u kantinama), kako su se 1940 . godine deca političara i oficira sklanjala u inostranstvo, tako su se i početkom 1914. Godine deca oficira i poznate porodice sklanjali u inostranstvo a sirotinja ostavljala na milost i nemilost agresorima. Najlakše je komunistima bilo da časte sirotinju sa tuđom otetom imovinom, kao što je najlakše žrtvovati tuđu decu kao na Sremskom frontu. Tako je i godinu dana pre Oluje 1995. Godine preko Sremske Rače prešlo (sa kamionima i autobusima) mnogo bogatih i poznatih republikanaca. Nekoliko meseci pre Oluje prešli su dobrostojeći republikanci, a u toku Oluje prelazila je sirotinja i beda (traktorima) koja nije bila bitna. Možda da podsetimo i da je nekoliko važnijih likova izašlo iz RTS a nešto pre bombardovanja. Actečko žrtvovanje je i dalje na snazi u Srbiji.

  5. Nikako da kažemo da je počelo od Maričke bitke 1371. i još uvek traje.
    Samozvani kralj Vukašin slavodobno se odazvao na poziv svoga brata Uglješe da krene sa svojom vojskom, čuj ironije baš iz Prištine, za da zajedno oteraju Turke sa Blakana, prvo od grada Drenopoplja (Jedrena) najbližeg gradu odakle je Uglješa vladao – Ser (Seres), nisu znali da je njihov način vođenja rata zastareo, zbog ćega je unapred vojska osuđena na poraz, ovoga puta katastrofalan. Nisu znali da komandant odbrane Drenopolja Lala-Šahin već je imao sve potrebno saznanje o protivničkim snagama i njihovoj nameri, a dobijene od odgovornog za izviđanje, posmatrenje i pribiranje podataka – Evrones-bega.
    Verujem da je istina ono što je napisao Dušan Baranini u svom istoriskom romanu “I bi carevina”, da su Srbi pre stradanja slavili praznik, Glavosek, dan kada je posečena glava Jovanu Krstitelja! No, obzirom da je to 11. septembar, a datum napada Turaka navodi se 26 septembar, onda može biti da je bilo slavlje sa bogatom trpezom i mladim vinom, karkanluka i pijanki, a dan je bio topao te nisu niti čadore razapeli za spavanje. Još su znali da prvi cilj njhovog napada brane mali broj vojnika, jer je sultan Murat sa vojskom bio daleko u maloj Aziji u nove operacije učvršćivanja turske vlasti, pa su Srbi unapred slavili pobedu. Takav nemar, koja tokom sedam genercija postaje nasledna osobina, prate Srbe do danas.

  6. Srpska istorija navodi manje brojke učesnika Srba u katasrofalnom porazu pokraj reke Marice 1371. tvrdeći da je bilo 30.000., turski izvori tvrde da ih je bilo duplo viša, dok grčki izvori tvde da je bilo čak 70.000 duša. Dok srpska istorija barata sa brojokom od 6.000 turskih vojnika, pomenuti strani izvoti tvde da je bilo samo 8.00 turskih specijalaca. Navedene brojke od strane Turaka, i Grka u kome su bili i učesnici na strani Srba, potvruđuje i opis događaja od strane srpskog patrijarha Pajsija: „… I kad su došli Turci do mesta gde je bila silna srpska vojska, prokletnici uhodiše i videše nedostatak uprave (izvidnicu je predvodio Evrones-beg), i vratiše se natrag k svojemu načalniku… I dođoše do mesta gde je bila neupravljena vojska i udariše na nju iznenada. I razbiše srpske vojnike, i beše divno čudo kako na njih napade gnev božji i strahovanje i bekstvo, jedan drugoga pretičahu, a jedan drugoga ne stizahu…“ Despot Uglješa, sav u ranama, napustio je sukob, pa je kod mesta Harmanlije izdahnuo. Za kralja Vukašina se kaže da ga je ubio njegov sluga Hrsojević (smatralo se da je Vukašin kriv za smrt – ubistvo cara Uroša) prilikom bekstva. A prema narodnoj pesmi, posle bitke je izvađen iz Marice i posečen, tvrde srpski izvori koji su verovali da je Vukašina sustigla kletva Svetog Save, Prvi patriarh SPC, a Nemanjić, koji je prokleo Vukašina jer nije bilo reda da neko drugi bude kralj koji nije Nemanjičkog roda.

  7. Komentari najbolje pokazuju koliko je Basara upravu.Sada trpimo ludake,koje smo devedesetih slalom komsijama.Posteno.

  8. Zahvaljujući Basarinim kolumnama, osećam da sam postao beslovesan, ali se pribojavam da ne pteteram sa tom beslovesnoscu. Zato sam smislio resenje protiv preterivanja. Ono glasi: „Njet Basare, njet preterivanja“.

  9. Ja znam jos jednu beslovesnu pe

    I ja znam jednu srpsku beslovesnu pesmu: „Srbin ima što niko nemade“

  10. Stvarno je Srbija napravila glupost što je vodila u te gudure tolike mladiće. Da su ostali u Srbiji, ne bi morali razni „skartovi“ da nadoknadjuju ženama otsutne muževe.

  11. Žrtve u Slovena se ne broje. Naum ili cilj opravdavaju sva sredstva. „Naša suza roditelja nema“, Srbija se za teritorijalno proširenje sprema. „Elita“ nikad ne drema, sirotinja raja kožne gaće sprema. Kratim, da ne smaram. Epilog: „Jakom idu Mara i svatovi“. Ostalo je na istoriji da ispolira veličanstvenu žrtvu i stradanje za plemeniti cilj koji nema altenativu. Zvanični diskurs se mora generacijski prenositi sa kolena na koleno. Alternativni pluralizam zabraniti i proglasiti za veleizdaju. Zato Mara u nas nikad nije sama. Tu su i „svatovi“.

  12. Kude e Milivoj? Fauna je nekao praznjikava bez njegovih lucidnih komentara.

    1. Polako, Raskokodaković još nije sneo jaje, a i vremenska razlika je u pitanju…

  13. Ko piše ove Baserine kolumne? Sve mi ovo liči na rukopis Dragana J. Vučićević.

    1. Možda neke i liče, ali ova je daleko od Vučićevićevog poimanja srpske istorije, kao nebo od zemlje. Problem je što je ovo surova istina, pa je teško napraviti Kopernikovski obrt, ne mislim na tv Kopernikus.

  14. Sve je Basara u pravu. Sad bi lepo trebao, kao sto je to recimo uradio Vaclav Havel `(sve pise u wikipediji) da stane na celo narodnog protesta a ne da u prve redove gura decu i kumcice. Ali … sad mi pade na pamet …. lako je bilo Havelu da izvede revoluciju sa Cesima. Eh, da su Basari Cesi na ulicama umesto Srba, kakva bi to revolucija bila.

    1. Ласно би Хавелу да позове нацију да престане да живи у лажи, Жики, и нацији да се одазове, кад лагарије нису срж чешког идентитета…

  15. Predlažem redakciji da privremeno ne objavljuje komentare čitalaca. Misleći komentatori se ne bi mnogo naljutili, ali botovovi bi bili očajni zbog izgubljene nadoknade.

  16. Basarino stil pisanja moze da se svidja ili ne,to je stvar ukusa,ali ima nesto sto se retko srece u Srbiji,nema mrznju i zbog toga ima potrebnu distancu da bude objektivan.Nazalost objektivnost kod nas izaziva mrznju koja stvara zacarani krug u kom se ubija glasnik koji donosi losu vest

    1. E, ako u Basarinom pisaniju nema mržnje, onda je ono odraz ljubavi prema srbomrscima koji fakat seire na srpskim udesima.

      1. Nisam primetila da Basara seiri nad srpskim udesima ali mukice u Srbiji svasta vide i svasta im se prividi

  17. Na antiratnom protestu majki, na vrisak jedne od majki ne dam ti dete za regrutaciju M.Vacić ‘ladno odovara daćeš, daćeš.. čim dodjemo na vlast.
    Ako ne razumete, pomaže „flim slika“ vrisak Edvard Munka

    1. E baš nam je munka od vas što se pravite pametni!

      od vas što se pravite pamtni.

Ostavite komentar


Dijalog

Naslovna strana

Naslovna strana za 28. mart 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Maja Cetković - E-play

Dnevnu novinu Danas jako cenim i poštujem pre svega zato što je jedna od retkih koja ima rubrku o kulturi i sceni.