Kako su na dan tragedije izveštavali mediji i šta smo čuli u obraćanju zvaničnika o onome što se desilo u OŠ "Vladislav Ribnikar"? 1Foto: EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

Nezapamćena tragedija u OŠ “Vladislav Ribnikar”, kada je trinaestogodišnji K. K. osumnjičen da je pucao i ubio osmoro učenika i čuvara, a ranio šestoro dece i nastavnicu istorije, izazvala je šok i tugu u javnosti, ali, nažalost, pokazala da kao društvo nismo spremni ni da adekvatno reagujemo – od pojedinih medija, do predstavnika izvršne vlasti.

Dok su uplakani roditelji juče ispred škole čekali bilo kakve informacije o svojoj deci – da li su još uvek u nekoj od učionica ili su povređeni i prevezeni u zdravstvenu ustanovu, pojedini mediji su se utrkivali u prenošenju informacija o tome koliko je dece ubijeno.

To je izazvalo šok kod roditelja, koji su se u nedostatku zvaničnih informacija oslanjali na vesti sa raznih portala.

Neki od njih su čak pustili vest da je ubijena nastavnica istorije i objavili njenu sliku i biografiju, iako je ona živa i trenutno se oporavlja.

Kodeks novinara Srbije prekršen je i načinom na koji su pojedini novinari razgovarali sa uplakanom decom, i slikali ih ispred škole. Odmah je objavljena i slika i puno ime i prezime učenika koji je osumnjičen da je pucao u školi, iako je maloletan.

Posebno je problematično to što je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izneo poverljive podatke iz zdravstvenog kartona osumnjičenog dečaka i objavio ih na konferenciji na novinare.

Sa druge strane, ministar prosvete Branko Ružić za jučerašnju tragediju optužio je “zapadne vrednosti”, bez ulaženja u to ko je u čitavom sistemu zakazao, i šta je dovelo do nezapamćene tragedije.

Tatjana Manojlović, potpredsednica DS i novinarka, ističe za Danas da niko od nas nije bio spreman za vest koja nas je „zalepila“ prvog radnog dana, nakon prvomajskog praznika, a da je naročito bilo teško kolegama novinarima – voditeljima u studiju i reporterima na terenu.

– Pratila sam i prebacivala sa kanala na kanal, N1 bih pohvalila brzom i profesionalnom reakcijom, na terenu i u studiju, posebno to da je i direktor programa otišao na mesto tragedije i izveštavao u skladu sa trenutnim mogućnostima, služeći se svojim telefonom i internetom – ocenjuje Manojlović.

Ona dodaje da se neke druge televizije, uprkos velikom iskustvu, nisu snašle u kriznoj situaciji.

– Od neodustajanja od završetka razgovora na temu koja javnost u tom momentu apsolutno ne želi da prati, do nespretnosti, zbunjenosti voditelja/ke, koji/a decenijama radi pred kamerom, do toga da se na teren pošalje neko kome je to verovatno prvi „live“ u karijeri, bez ideje da neko otrči da pomogne iako se sve dešava tek nekoliko stotina metara od redakcije. Kasnije su se konsolidovali, ali mora se znati šta novinarski kodeks u tim situacijama preporučuje: ne izveštavati senzacionalistički, ne intervjuisati decu, naročito ne traumatizovanu maloletnu decu, bez prisustva i saglasnosti nastavnika i roditelja – ukazuje Manojlović.

Prema njenim rečima, odgovornost nadležnih (policije, tužilaštva, vladinih zvaničnika) je kašnjenje sa zvaničnim informacijama, makar i najelementarnijim, pa su širenje panike i dezinformacije bili posledica toga – minuti su u takvim situacijama kao dani.

Ona dodaje da je rasprava koja se potom otvorila o uzrocima tragedije, najblaže rečeno neprimerena, a sasvim sigurno i neodgovorna, te da upućuje na politizaciju i zloupotrebu “i ostavlja gorak ukus”.

– Vrhunac ne besa, već očajanja, lično sam osetila dok sam slušala onog koji je nažalost, predsednik moje države. Nije to više za kritiku. Nenormalno je da predsednik države iznosi podatke iz zapisnika sa saslušanja, lične podatke, podatke iz zdravstvenog kartona, kvalifikuje roditelje, porodicu, školu, definiše elitu, relativizuje ulogu nekih medijskih sadržaja, prebacuje se na druge političke teme, obračunava verbalno sa političkim neistomišljenicima, novinarima koji se usude da postave pitanja koja mu se ne dopadaju – navodi naša sagovornica.

Manojlović dodaje da bi predsednik države u momentima ovako velike tragedije morao da bude faktor stabilnosti, a da je u našem slučaju, upravo suprotno.

– I to više nije pitanje političkog nadmetanja. Teško je racionalno razmišljati kada smo svi pogođeni ovom užasnom tragedijom, tugom u kojoj je najpristojnije ćutati, a opet – mora se preduzeti sve da se utvrde uzroci, okolnosti, odgovornost, da korak po korak društvo ozdravi, da prihvatimo krivicu, omaške, utvrdimo protokole, popravimo zakone, da sprečimo da se ikada više slično dogodi… – ukazuje Manojlović.

Prema njenim rečima, nema dileme da ova vlast nema kapacitet za to.

– Mnogo je potvrda za to. Nažalost, mogu se dokumentovati i na najtragičniji način. A nakon onog obraćanja sinoć, čoveka koji bi trebalo da je najodgovorniji među nama, razumni su još zabrinutiji da smo dno probili i u slobodnom padu smo u bezdan – zaključuje Manojlović.

Ona je još jednom, u svoje i u ime Demokratske stranke, izrazila najdublje saučešće porodicama svih žrtava jučerašnje tragedije u OŠ „Vladislav Ribnikar“, poručivši: “Ne ponovilo se ikada igde”.

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) pozvalo je danas medije da o tragediji u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ na Vračaru izveštavaju sa visokim stepenom odgovornosti, i „učine da posledice tragedije dodatno ne uznemiravaju porodice žrtava kojima je u ovim trenucima najteže“.

„Namera nam je da ovim apelom ukažemo na to kako je moguće časno obavljati naš posao i u trenucima u kojima je profesija pred velikim izazovom, kao i da je izuzetno važno u izveštavanju o ovakvim događajima koji uključuju lični bol i šok da novinarska pitanja odražavaju duh saosećanja i diskrecije“, navodi NUNS.

Sve vesti u vezi sa pucnjavom možete pratiti u BLOGU UŽIVO.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari