INTERVJU Goran Bogdanović, potpredsednik SDS i bivši ministar za KiM: ZSO koji nam se nudi nije ništa 1Foto: Miloš Đošić

Ako ne bude terotorijalne autonomije za sever Kosova i ZSO za šest opština južno od Ibra mislim da nemamo nikakvu budućnost na KiM. To je nešto bez čega srpski pregovarači ne bi smeli da prihvate bilo šta oko ZSO. Prema aneksu sporazuma o putu normalizacije Kosova i Srbije, postignutom u Briselu, ZSO koja se predviđa nije ništa, kaže za Danas Goran Bogdanović, potpredsednik SDS i bivši ministar za KiM.

* Ovih dana je aktuelna polemika oko puštanja Aljbina Kurtija iz zatvora. Kako vi to tumačite i kako ga pamtite iz tog vremena?

– On je devedesetih godina, tačnije 97., predvodio demostracije studenata i bio je politički aktivista. Njegovo boravak u zatvoru je pod znakom pitanja. Očigledno da je tu bio iz političkih razloga. Nije bio u ratu i nije nosio pušku. Ta polemika je samo alibi za ono što želi da prikrije ova vlast, koja je satkana od toga da optižuje bivše vlasti.

* Kako običan svet na KiM gleda na novi sporazum iz Brisela i koje promene očekuje?

– Narod je sluđen. Ne zna kome da veruje. Nama koji živimo na Kosovu ne znače papiri, niti bilo kakvi sporazumi i poruke, medijska obraćanja predsednika, prorežimskih analitičara i ljudi koji ne poznaju situaciju na Kosovu. Nama je važno ono što vodimo na terenu. Nažalost se ništa nije promenilo. Situacija je sve gora, sve manje ljudi ostaje na Kosovu.

* Zašto ljudi odlaze?

– Ne vide svoju budućnost ovde. Pre svega iz bezbednosnih i ekonomskih razloga. Od 2012. do 2022. 10.000 đaka je manje u našim školama. To je zabrinjavajuće. Da li je to nekom cilj da nas bude što manje, da bi što lakše rešili pitanje Kosova i odrekli ga se?

* Da li neko odlazi jer smatra da Kosovo više nije Srbija?

– To je teško ustanoviti, jer vam niko neće reći da Kosovo nije Srbija. Ali možda mi u podsvesti znamo šta će se dešavati.

* Šta?

– Pregovori koji se vode u Briselu idu u pravcu da Kosovo bude nezavisno. Jer je Vučić prihvatio da polazna osnova sporazuma bude da je Kosovo nezavisno i da ne sadrži nikakav kompromis, odnosno da Srbija ne dobija ništa da bi zaštitila naše nacionane interese.

* To da Srbija ne dobija ništa kaže i predsednik SDS Boris Tadić. Kako je trebalo da glasi taj član sporazuma kojim se štite nacionalni interesi, odnosno šta je Srbija trebalo da dobije?

– Poslednjih nekoliko meseci se sve više priča o ZSO kao čudu koje će sve to da obezbedi. Očigledno ti koji pričaju o tome žive u zabludi ili ne žele da vide da je to u stvari ništa. Čak mislim da ne poznaju situaciju na KiM. Niti znaju zakone, niti Ustav ni odluke Ustavnog suda Kosova oko ZSO. Iako mnogi tvrde da je sporazum o putu normalizacije Kosova i Srbije isprazni papir, svedoci smo da sve što se pojavi u medijima na kraju bude istina. Prema aneksu tog sporazuma, koji sam dobio sat i po posle objavljivanja konačnog sporazuma na sajtu EK, ZSO nije ništa. Ni prema ovom sporazumu, ni ankesu ni prema prvom Briselskom sporazumu 2013. i drugom iz 2015. Ne možemo bez nadležnosti i garancija za bezbednost, ekonomskog jačanja srpske zajednice i poštovanja ljudski prava. Zato je predsednik Tadić 2012. predstavio plan sa četiri tačke, jer ne može Kosovo da dobije sve a mi ništa. Mi smo tada tražili teritorijalnu autonomiju za sever Kosova, a ZSO južno od Ibra, jer ne mogu Srbi da opstanu na Kosovu ako nemaju teritorijalmu autonomiju. Moramo da imamo veće nadležnosti. Ne možemo se složiti sa ovlašćenjima koje imaju lokalne samouprave. Ovo što sad hoće da predstave kao čudo od ZSO piše u Arhtisarijevom planu i zakonima Kosova. Vidim da postoji bojazan da li će Srbija moći da finansira prosvetu i zadravstvo. To je nepoznavanje Zakona o lokalnoj samoupravi i člana 30. stavova dva i sedam koji se na to odnose. Sve već postoji.

* Šta je trebalo bolje i više?

– Teritorijalna autonomija. To je nešto bez čega srpski pregovarači ne bi smeli da prihvate bilo šta oko ZSO. Plašim se da će ZSO biti svedena na horizontalu koordinaciju. To znači da 10 opština sa srpskom većinom ima koordinaciono telo koje neće imati nikave dodatne nadležnosti u odnosu na ono što opštine već imaju. Ko god sluša međunarodne zvaničnike, od ambasadora SAD i Prištini do Eskobara, svi izjavljuju da će ZSO biti formirana prema odlukama Ustavnog suda Kosova.

* Džabe se znači Vučić poziva na 22 principa za ZSO?

– Niko to ne pominje u Srbiji, a treba da se zna, da je Ustavni sud Kosova 2016. više od dve trećine tih principa poništio kao neustavne. Zato sam više nego siguran da će ZSO biti formirana.

* Ko će da je formira? Da li Kurti ili neko drugi?

– Kurti. Jer ZSO očigledno Kurtiju služi da zatezanjem u pregovorima dobije što više. A našim pregovaračima kao izgovor za loše vođenje pregovora i za spinovanja da je ona najvažnija. Ako ne bude terotorijalne autonomije za sever Kosova i ZSO za šest opština južno od Ibra mislim da nemamo nikakvu budućnost na KiM. Kroz tu teritorijalnu autonomiju bi morali da imamo više ingerencija i načina da ostanemo na Kosovu počevši od bezbednosti i ekonomskog razvoja, zaštrite jezika i pisma i mnogih stvari koje se danas krše na Kosovu. Mnogo se danas priča o crkvi, a niko ne reaguje, dok patrijarh priča kao Vučić. Govorio je a u stvari ništa nije rekao.

* Zamislimo da srpska strana stavi na sto pitanje teritorijane autonomije za sever, kako bi reagovali EU i SAD i da li je realno da se to prihvati?

– Od potpisivanja Briselskog sporazuma, preko onog iz 2015. do Vašingtonskog sporazuma, govorim da je ZSO nešto najgore što je moglo srpsku zajednicu da zadesi. Tada smo sve ingerencije i atribute državnosti, od policije, sudstva, civilne zaštite, telefonskog broja, energetskog sektora, državnih i društvenih preduzeća, koje smo mi do tada sačuvali, predali Prištini. Teško je sada doći do svega toga. Zato moram da budem realan. Tada je SDS ukazivala na opasnost da smo se potpisivanjem Briselskog sporazuma de fakto odrekli Kosova. Ko god da dođe sada na vlast teško da može da ispravi bilo šta što je ova nakaradna vlast uradila. Nisu atributi državnosti tablice i lična dokumenta, ili matične knjige i katastri. Zar je politički dogovor ustupanje atribuda državnosti drugom entitetu? Ustavni sud Srbije tada nije dobro reagovao.

* Znači kasno je za to?

– Nije. Nikad se ne predajem. Moramo da se borimo kroz aneks sporazuma o putu normalizacije koji još nije dogovoren i potpisan. Imamo koliko toliko šanse. Po aneksu koji je dopreo do javnosti, čak i da je delimično tačan, ZSO služi da one institucije koje još nisu u sistemu Kosova (zdravstvo, prosveta, socijala) pređu u sistem.

* Šta se time konkretno menja za učenike i one koji se tamo leče?

– Postoji davna tendencija za promenu udžbenika iz istorije i geografije na Zapadnom Balkanu. Nisam siguran da bi naši đaci ovde učili da je Kosovo deo Srbije ili bitke na Košarama i Kosovski boj na određeni način. Verovatno bi došlo do mnogih promena. Kada je reč o zdravstvu, zakoni kosova poznaju primarno i sekundarno zdravstvo. Po Arhtisarijevom planu srpske opštine, Gračanica, Štrpce, Kosovska Mitrovica imaju posebna ovlašćenje oko sekundarnog zdravstvenog osiguranja. Postavlja se pitanje kako bi se lečili u Srbiji. Ovde nemate bolnicu koja je spremna da svaku vrstu bolesti leči ili izvodi svaku operaciju. Pitanje je kako bi pacijeti odavde mogli da se leče u Srbiji i kakva bi procedura bila.

* Rešavanje svih tih životnih pitanja bi valjda trebalo da se reši kroz normalizaciju odnosa?

– Ovo se zove proces normalizacije a u stvari je proces još većih tenzija, zavrzlama, nejasnoća i neizvesnosti pre svega za srpsku zajednicu na Kosovu.

* Očekujete li da će do potpisa i dogovora o aneksu doći brzo, možda već i 18. marta?

– Teško je to predvideti. Postoji veliki pritisak međunarodne zajednice oko tog aneksa da bi se što pre krenulo u formiranje statuta te Zajednice. Ko je slušao predsednika, koji je govorio kao da se obraća debilima, sa jezičko logičkim obrtima, čuo je da je o sporazumu govorio kao o švedskom stolu, da može da se uzme šta nam se sviđa, a ostavi ono što nam se ne sviđa. Kao da nismo čuli šta je Borelj rekao. Ne bih voleo da se išta potpiše dok Srbi ne dobiju najmanje teritorijalnu autonomiju za sever i ZSO za Srbe južno od Ibra, i zaštitu kulturno istorijskih spomenika i SPC, o čemu je lider SDS Boris Tadić već izneo plan. Ni vlast ni ostatak opozicije nemaju plan za Kosovo. Ne može se samo deklarativno zalagati za neke svari. Mi smo socijaldemokratska stranka i zalažemo se za kompromis i dogovor, ne za zamrznuti konflikt, ali pregovore moraju da vode kompetentni ljudi koji nisu pod pritiskom.

* Hoćeli biti izbora na severu u aprilu?

– Ako dođe do potpisa jedan od pravnih razloga biće održavanje izbora na severu i povratak Srba u kosovske institucije, jer ne možete da formirate ZSO ako nemate gradonačelnike i skupštine opštna koji donose te odluke. Ako ne bude dogovora neće biti ni izbora. Ti izbori mogu biti još jedan izvor nestabilnosti.

Spremni smo za izbore

* Kako SDS vidi političku situaciju i očekujete li izbore?

– Situacija je loša. Očekujemo izbore koji najmanje zavise od nas. Spremni smo za njih, aktivirali smo se, razgovaramo s građanima. U ovom trenutku je rano za priču o kolaicijama, ali ćemo razgovarati sa programski bliskim strankama kada dođe vreme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari