Indijska konoplja na mojoj trafici 1Foto: Imre Sabo

Ceo život se bavim sportom i stvarno, nikada nijednu vrstu droge nisam video u životu. Ali, „radoznalost je ubila mačku“. Uđem ti ja tako pre neki dan u moju trafiku da kupim, priznajem cigarete i neko osvežavajuće pićence, tipa oranžade.

Kaže meni prodavačica, uz prethodno kurtoazno dobro veče, „hoćete li, komšo, da probate indijsku konoplju, koju smo upravo dobili da prodajemo?“

Učini mi se da nisam dobro čuo, mada možda i delujem kao narkoman.

Upitah je i zamolih da mi ponovi to što je rekla…

Ona meni „da, da, indijska konoplja, osušena, manja teglica košta 1.150,00 rsd, a veća 2.300,00 rsd“.

Ne budem lenj, otvorim, pomirišem i osetim miris klasične marihuane, na isti onaj način kao kada sam ga osećao u diskoteci kad klinci duvaju. Sreća te sam imao novca kod sebe za to manje pakovanje i kupih ga.

Onako radoznao upitah šta sa tim da radim i dobih objašnjenje, onako mangupski, da je čula od klinaca koje su redovne mušterije, da se sve to lepo samelje u običnoj mlevilici za mak, pa se lepo uvije i popuši.

Ne znam zašto, ali mi je kroz glavu prošla Jovanjica i da se za čitavu ujdurmu oko te plantaže, koju je policajac Milenković otkrio, mora naći neko opravdanje, roba se lepo isprodaje, naplati se porez, je l’ tu je fiskalni račun o kupovini i svima lepo. Legalizacija, bez zakona, na mala vrata.

I stvarno, odoh kući, pozvah ekipu i poduvasmo kako mi je rečeno. Mene, nenaviknutog, sa niskom tolerancijom na opijate, krenu neka milina, te sam počeo, blago lelujajući da hvalim Koluviju i dakako „precednika“ nam našeg.

A jes’ đubre onaj policajac Milenković, kada taj naš „precednik“ našoj omladini podeli po 100 evra i omogući da se indijska konoplja legalno, uz fiskalni račun kupuje na trafici. U prevodu, „precednik“ daje deci pare da se ima i da ne moraju više da muče sirote roditelje da im finansiraju neka sitna zadovoljstva.

Pri tom, neki dan uhapsiše onu glumicu za bromazepamom, koji joj je trebao kao antistres sredstvo i da može mirno da odspava jednu partiju. Ja brate, kupih gudru u sred centra grada, donesoh u kafić da pokažem ljudima da ne lažem a znalcima da pomirišu i kažu svoj sud o kvalitetu….

Milina Božija, dočekah ja šest banki, da ne moram da pijem bromazepame pred spavanje, kada me novinarski stres toliko obuzme da ne mogu oka da sklopim. Čudo je ta Jovanjica i čudo je taj naš „precednik“ sa svojim marifetlucima. Neko je smislio da se na deklaraciji napiše niska količina THC- a. U prevodu to vam je da nema procenat alkohola kao šljivovica nego kao blago vince.

Međutim, alkohol je alkohol a droga je droga. Niđe zakona o legalizaciji takvijeh stvari, ali prodajemo javno uz fiskalizaciju, peremo pare, branimo Jovanjicu, Koluviju i ostalu bratiju a deca neka nam se drogiraju slobodno i javno, uz novčanu pomoć države!

Jes’ mi malo sumnjivo bilo ovo hapšenje sitnih dilerčića po Srbiji, kad ono „ne lezi vraže“, oslobađamo se ulične, neoporezovane konkurencije i pravimo sebi prostor da gudru, bez ikakve kontrole prodajemo po trafikama.

Au Milenkoviću, kakav nam posao umalo ne pokvari. Uskoro ćemo zaista postati opuštena nacija…

Autor je novinar iz Šapca

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari