"Operacija 100 evra" je loša mera 1Foto: Privatna arhiva

U okviru ekonomskog programa srpske vlade za suzbijanje posledica globalne krize izazvane pandemijom korona virusa, posebnu pažnju javnosti izazvala je mera za povećanje agregatne tražnje, potrošnje i privredne aktivnost u zemlji, za koju je predviđeno oko 60 milijardi dinara, a odnosi se na uplatu državne pomoći stanovništvu od 100 evra u dinarskoj protivrednosti.

Prvobitno je bilo obećano da će se svakom punoletnom građaninu automatski uplatiti po 100 evra pomoći, da bi onda vlada izmenila odluku, odnosno isplate se prvo izvršavaju svim penzionerima (1,78 miliona) i primaocima novčane socijalne pomoći (260 hiljada), od 15. maja, dok ostali građani moraju da se prijave ako hoće ovaj novac, pošto su se neki već izjasnili protiv.

Logičnije bi bilo da su se prijavili oni koji ne žele pomoć (uključujući i penzionere), kojih je znatno manje, a da svi ostali dobiju novac po automatizmu, a ne nepotrebno odrađivati lične podatke miliona građana.

Izgleda neprimereno što je vlast promenila odluku, a to objašnjava time da su „neki tajkuni imali primedbe“!?, pa se vlada odlučila za drugačiji model isplate, što pokazuje da je cela „operacija 100 evra“ pogrešno postavljena.

Isplata od 100 evra ako se već daje, mora da bude bez ikakvog uslovljavanja i sa jednakim kriterijumima za sve, kako bi se izbegla moguća zloupotreba iz ugla podataka o ličnosti.

Sa vrha vlasti stižu kontradiktorne izjave, koje zbunjuje neke građane u vezi s tim da li da uzmu ovaj novac ili ne, pogotovo jer se neki odriču iz „patriotskih razloga“, mada se građani pozivaju da se prijave u što većem broju, što se i dogodilo (koji će ovu pomoć, kako kažu neki kritičari, „bolje potrošiti od same vlasti“).

Biće i onih koji će uzeti novac i onda ga, u svoje ime, dati u humanitarne svrhe.

Teško može da se opravda ovakav neracionalni postupak vlade o davanju 100 evra, u trenutku kada će državne finansije Srbije posle donošenje antikriznih mera i budžetskog rebalansa biti u minusu od oko sedam odsto BDP-a, umesto prvobitno planiranih 0,5 odsto BDP-a, jer ova mera ne može da utiče na značajnije ubrzanje domaće privrede, pa će biti skupo plaćena u budućnosti, a suštinski nikome neće popraviti život.

Nema ekonomskog opravdanja za ovu meru, država nema raspoloživih sredstava da finansira ovu skupu isplatu građanima, jer ovo trošenje nema pokriće u budžetu, pa će morati da se dodatno zadužuje, a poreski obveznici da vraćaju dug sa kamatom.

Fiskalni savet Srbije sa pravom ocenio je da je ova isplata građanima „višestruko loša“ i da je „najveća i nepovratna greška“ u rebalansu budžeta, odnosno da je „ekonomski neefikasna“, da je „socijalno nefokusirana“ i „fiskalno neodgovorna“.

I MMF ne zagovara ovakvu novčanu pomoć stanovništvu u doba globalne krize.

Ako se već sprovodi ovakva mera, onda treba pomoći pre svega onima koji su na egzistencijalnom minimumu, nezaposlenim licima, penzionerima i zaposlenim sa malim primanjima, onima koji dobijaju socijalnu pomoć i slično.

Trebalo je napraviti selekciju, pa pomoć treba preusmeriti u znatno većem iznosu onima kojima je najpotrebnija.

Ova mera trebalo je da se odnosi samo na socijalno ugrožene i nema razloga da se onima koji zarađuju iznad proseka isplaćuje 100 evra.

Vlast se brani time da to nije socijalna mera i da postoje drugi instrumenti socijalne zaštite.

Vlast smatra da će ova mera pomoći građanima doneti povećanje domaće tražnje i potrošnje, a to će da pokrene proizvodnju, jer će se „novac vratiti u privredu Srbije“.

Iako neki kritičari upozoravaju da nije problem nedostatak novca, već robe, treba reći da je sadašnja kriza zbog pandemije i kriza potražnje i kriza ponude, odnosno krize u proizvodnji.

Treba imati u vidu da bi se očekivani efekat mogao da izgubi, pošto bi neki građani mogli da taj dodatni novac uštede, umesto da ga ulože u potrošnju i na taj način podstaknu ekonomiju.

Ali, ipak, to je malo verovatno i treba očekivati da će velika većina građana tih 100 evra odmah potrošiti, što znači da će 400-500 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti biti u prometu.

Ako vlast već daje pomoć stanovništvu, bolje bi bilo da su umesto 100 evra, građanima dati vaučeri za kupovinu samo domaće robe, što bi povećalo domaću tražnju.

Takođe, linearna pomoć, odnosno „poklon“ svakom punoletnom građaninu Srbije je populistička i predizborna mera, jer predstavlja pridobijanje simpatija biračkog tela u izbornoj godini.

Pored Srbije, slične mere o davanju novca stanovništvu u cilju povećanja potrošnje i privredne aktivnosti doneli su, do sada, još samo SAD (1.200 dolara), Japan (930 dolara), Singapur (420 dolara), Hongkong (1.200 dolara) i Makao (375 dolara).

Ipak, uporedna analiza pokazuje da se ovaj sistem dodele pomoći znatno razlikuje u svakoj od njih.

Sve su one ekonomski daleko razvijenije od Srbije, dok nijedna evropska zemlja još uvek nije donela ovakvu meru novčane pomoći stanovništvu, mada neke razmatraju ovu mogućnost.

Iako su SAD i Singapur usvojili mere jednokratne novčane pomoći za svoje državljane, sistem raspodele ovog novca nije istovetno uređen kao u Srbiji.

U SAD novčanu pomoć ne dobijaju građani koji godišnje zarađuju više od 99.000 dolara, dok u Singapuru oni sa najmanjim primanjima dobijaju najveći novčani iznos.

Takođe, u ove dve zemlje novčanu nadoknadu dobijaju i deca, što nije slučaj u Srbiji.

U Hongkongu i Japanu ova mera uređena je na sličan način kao u Srbiji, pa tako svi punoletni građani dobijaju jednokratnu novčanu pomoć u istoj vrednosti, ali je ona 11 puta veća u Hongkongu, odnosno 8,5 puta veća u Japanu nego u Srbiji.

U Makau svi stanovnici pored novčane pomoći, dobijaju i dodatni medicinski kupon. Najzad, jedino u Srbiji jedan manji deo stanovnika prima novčanu pomoć po automatizmu, a drugi samo ako to žele.

Autor je naučni savetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari