foto (BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ)Dragi studenti,
Ove nedelje ste dva puta pobedili u Evropi, a da toga možda niste ni svesni. Prvi put kada je Evropski parlament u sredu čvrsto stao uz vas. Od 663 poslanika je njih čak 468 (70,59%) glasalo za rezoluciju u kojoj ste vi heroji i koja je najkritičnija do sada prema režimu u Srbiji. Vidi se i propast Nepomenikove „potkupi pa vladaj“ diplomatije.
Rezolucija u čak 102 tačke detaljno secira aktuelno stanje u kojem se nalazi Srbija i toliko je precizna da praktično može da posluži kao predizborni program studentske liste. Vi ste heroji ove rezolucije pa ovde navodim i primere gde vas pominje.
Evropski parlament se pre svega pozvao na „izjave specijalnih izvestilaca UN-a od 4. avgusta 2025. godine o obračunu Vlade Srbije sa STUDENTSKIM POKRETOM“, koji su tada izrazili duboku zabrinutost zbog sve oštrijeg gušenja vašeg pokreta od strane vlasti u Srbiji.
U odnosu na lokalne izbore u 10 opština održane 29. marta 2026. godine, Evropski parlament „snažno osuđuje … brojne nasilne incidente, pretnje i nepravilnosti tokom glasanja, uključujući zastrašivanje i pritisak na birače, napade na novinare, STUDENTE, aktiviste i … poziva nacionalne vlasti da obezbede odgovornost kroz odlučnu, temeljnu i transparentnu istragu“ (ž26).
Poslanici su izrazili „duboku zabrinutost zbog sistemskih problema naglašenih na STUDENTSKIM PROTESTIMA … koji se odnose na građanske slobode, podelu vlasti, korupciju, zaštitu životne sredine, institucionalnu i finansijsku transparentnost, posebno u vezi sa infrastrukturnim projektima“ (ž37).
Zatim, Evropski parlament u ovoj rezoluciji „ponavlja svoju podršku osnovnom pravu svih građana Srbije, uključujući STUDENTE, da slobodno izražavaju svoje mišljenje i mirno protestuju“ (ž40).
Osim toga „osuđuje činjenicu da su tokom protekle godine mirni demonstranti, STUDENTI… bili izloženi širokom spektru represivnih mera, uključujući prekomernu upotrebu sile i policijsko nasilje, proizvoljna pritvaranja i hapšenja, politički egzil, ilegalni nadzor, rodno zasnovano uznemiravanje i zastrašivanje na internetu, uključujući širenje intimnog materijala bez pristanka, zloupotrebu ličnih podataka iz javnih registara radi odmazde protiv mirnih demonstranata, kao i druge oblike zastrašivanja i …poziva na ciljane sankcije protiv odgovornih pojedinaca“ (ž41).
U odnosu na incident na Slaviji 15. marta prošle godine, Evropski parlament „izražava duboku zabrinutost zbog verodostojnih navoda o upotrebi akustičnog oružja … zbog kampanje zastrašivanja koju srpske vlasti vode protiv miroljubivih STUDENATA, novinara i aktivista, koja se oslanja na kontroverzni izveštaj ruske Federalne službe bezbednosti (FSB) kako bi se demonstranti lažno optužili za korišćenje zvučnog topa“ (ž45).
Drugim rečima, Evropa vam se obraća, piše o vama a vi ne smete da dozvolite luksuz da je ignorišete.
Druga je pobeda da EU nije otvorila Klaster 3 u pregovorima sa Srbijom. A to je upravo ono što je proteklih dana zbunjivalo javnost zbog režimske propagande da će Srbija otvoriti novi Klaster 3, koji se odnosi na konkurentnost i inkluzivni rast. Međutim, ovaj klaster, osim ekonomskih poglavlja, sadrži poglavlja o medijima i obrazovanju – koje režim sistemski uništava – pa je bilo nerealno očekivati da se uopšte ceo taj klaster sada otvara.
Objavama o tome da je Srbija na pragu otvaranja Klastera 3, Nepomenik je pokušavao da prevari javnost da još uvek dobro stoji u Briselu, a kako bi u vašem studentskom pokretu izazvao otpor prema EU. NJega ne zanima ulazak Srbije u EU, jer bi ga to provereno odvelo u zatvor – kao hrvatskog premijera Ivu Sanadera.
Nepomenik traži naklonost EU lidera kupovinom Rafala, litijumom i sličnim transakcijama, a čak je doveo i nemačkog službenika Jerga Heskensa na Andrićev venac kao „savetnika“. To je diplomatija „potkupi pa vladaj“. On ne traži mnogo od evropskih lidera – samo da se ponekad slikaju nasmešeni sa njim kako bi ogadio EU opoziciji, da se otvori neki klaster ili poglavlje koje on nikada neće ispuniti, i ono najvažnije – da mu ne uvedu sankcije. On zna da bi sankcije EU dotukle njegov režim, kao što su dotukle Orbana. A to što traži od EU zvaničnika je za njih sitnica: jedna zajednička fotografija, jedan klaster otvoren, jedno poglavlje otvoreno. NJima je glavno da ništa nije zatvoreno jer znaju da ništa nije ispunjeno. To je za njih lakše od uvođenja sankcija Srbiji jer se o tome trebaju se sve zemlje EU složiti.
Kao što se sve trebaju složiti i za otvaranje Klastera 3, a najmanje osam država je bilo protiv toga. Pritom se nisu sve ni izjasnile. Režimski mediji su, očekivano, izneli optužbe da je Srbija sve ispunila, ali su se protiv nje urotile Hrvatska, Bugarska i neke tri „balističke“ zemlje.
A Nepomenik je sve pokušao samo da otvori taj Klaster 3. Mesecima je smišljao kako da popravi izborne i Mrdićeve zakone (koje je sam napisao), a da u stvarnosti sve ostane po starom. Onda je pre dva meseca izostao sa Putinove parade u Moskvi. Pre mesec dana se u Tivtu smeškao sa Ursulom, Makronom i Mercom.
Čak je u utorak banuo (nepozvan) na Konferenciju predsednika parlamenata država kandidata za članstvo u EU u Beogradu. Izmestio je Anu Brnabić i seo uz predsednika ukrajinske Vrhovne rade Ruslana Stefančuka – sve da pošalje sliku Ursuli uz poruku: „Evo više nisam uz Putina, sada sam uz Zelenskog“.
Delimično je i uspeo – komesarka za proširenje Marta Kos je u diskusiji u Evropskom parlamentu pročitala neki blago ulepšani izveštaj o Srbiji u smislu da ipak postoji mali napredak – više nema Mrdićevih zakona.
Ali nije prošlo. Evropski parlament je usvojio rezoluciju koja je potpuno ocrnila vlast u Srbiji, a od Klastera 3 ništa.
Ponavljam, niste ni svesni koliko su to velike pobede za vas. Da vi ne protestujete, možda bi se priznao kakav-takav napredak i otvorio bi se Klaster 3 i Srbija bi se vrtila u krug, ali svakim krugom sve dalje od EU.
Međutim, već sutra Nepomenik može da ponudi svakoj zemlji EU da otvori fabriku u Srbiji na potpuno besplatnom državnom zemljištu, da proizvodi šta god želi, bez poreza, da tečni otpad slobodno ispušta u reku, a čvrsti da zapali.
Nažalost, svaki političar želi da usreći svoj narod uspešnom ekonomskom politikom makar ona bila na štetu drugih. EU ima propise kojima sankcioniše sopstvene kompanije koje su deo lanca prljave proizvodnje u inostranstvu.
Međutim, sada njihova primena nije u fokusu kada EU treba novac za rat u Ukrajini kako bi se zaštitila od Putina, kada pokušava da smanji negativna dejstva Trampove agresivne globalne politike i kada hoće da ostane koliko-toliko konkurentna prema Kini. A svi globalni konkurenti EU rade upravo to – vode prljavu ekonomiju u inostranstvu kako bi kod kuće pokazali da su uspešni i čisti.
Zato shvatite ovo pismo ozbiljno – vreme je da oživite uspehe vaših tura do Strazbura i Brisela. Treba da tražite sastanke sa Evropskom komisijom i da onda vi diktirate put Srbije, a ne da te kontakte prepuštate drugima, a pogotovo ne vlasti. Ako to ne učinite, ponovo ćemo gledati Nepomenika kako se smeška sa Ursulom koja će da govori o minimalnom napretku Srbije jer policija već mesec dana nije pretukla nijednog studenta, a njih deset je pušteno iz pritvora.
Ponavljam, učite na svojim greškama, a to su prošlogodišnja ograđivanja od studenata koji su želeli intenzivniju saradnju sa EU. Među njima je najaktivniji bio tadašnji student FPN-a Pavle Cicvarić, kojem je Informer predviđao smrt i koga su vlasti hapsile i pritvarale.
Krajnje vreme je da vi kontaktirate Martu Kos, da joj kažete u lice šta mislite o kozmetičkim izmenama u Skupštini i da tražite direktnu podršku EU u sprovođenju izbora kako bi se sprečila krađa. Sve nade polažete u te izbore pa onda treba da se borite na svim frontovima da oni prođu uspešno.
Između provalije i EU studenti pobeđuju. A Srbija ne sme da dozvoli da završi u provaliji!
Autor je univerzitetski profesor i stručnjak za tranzicionu pravdu (ime i prezime poznato redakciji)
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


