Telekom nema status javnog preduzeća 1Foto: Freeimages/cierpki

U poslednje vreme u vašem cenjenom listu i u drugim medijima iznošeni su stavovi u pogledu statusa „Telekom“ a. d., a sa posebnim osvrtom na akviziciju sticanja udela „Telekoma“ u operateru „Kopernikus“ d.o.o.

Apstrahujući stavove koji su o navedenoj problematici iznošeni sa raznih političkih strana, moja pažnja će biti usmerena isključivo na stavove predstavnika pravne struke, a u ovom trenutku je jako bitno dati prednost struci u odnosu na politiku.

U tom smislu velika je odgovornost i medija i struke u formiranju kritičkog, stručnog javnog mnjenja, koje jedino može da bude zapreka dominaciji volje i samovolje.

Najpre ukazujem da je „Telekom“ akcionarsko društvo, sa vlasništvom Republike Srbije na 58,10993  odsto akcija, 20 odsto su sopstvene akcije, a oko 22 odsto akcija je u vlasništvu malih akcionara.

Zbog heterogene vlasničke strukture, bez obzira na prirodu delatnosti, na „Telekom“ se ne mogu primeniti odredbe Zakona o javnim preduzećima, jer se taj Zakon, prema čl. 3 st. 2 tač. 1 i 2 a u vezi sa čl. 1 tog zakona, primenjuje isključivo na društva kapitala čiji je vlasnik 100 odsto akcija ili udela država.

Na organizovanje i funkcionisanje „Telekoma“ isključivo se primenjuju odredbe Zakona o privrednim društvima.

Pravo svojine Republike Srbije na hartijama od vrednosti, akcijama „Telekoma“, ne znači da je „Telekom“ u javnoj svojini.

Ovakav stav proističe iz čl. 7 Zakona o javnoj svojini, koji definiše da se pitanje svojine Republike Srbije na hartijama od vrednosti uređuje posebnim zakonom, a ne, dakle, Zakonom o javnoj svojini.

„Telekom“ ne čini „preduzećem u javnoj svojini“ ni činjenica da koristi telekomunikacionu mrežu.

Nesporno je da prema čl. 11 Zakona o javnoj svojini mreža predstavlja dobro od opšteg interesa, i da po pravilu predstavlja javnu svojinu.

Međutim, ne može se nesumnjivo zaključiti da je mreža koju koristi „Telekom“ javna svojina, jer je „Telekom“ osnovan 1997. godine, u vreme važenja Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije, a odredbama tog zakona nije bilo zabranjeno da se mreža u javnoj svojini unese kao nenovčani ulog Republike Srbije u privredno društvo.

Dakle „Telekom“ je mogao da postane vlasnik na telekomunikacionoj mreži po osnovu Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije, a odredbe Zakona o javnoj svojini se ne mogu retroaktivno primenjivati na vreme osnivanja „Telekoma“.

Zakon o javnoj svojini u čl. 11 predviđa da shodno posebnom zakonu mreža može biti svojina pravnog lica koje je osnovala Republika Srbija, i da mreža koja je na dan stupanja na snagu tog Zakona, bila u privatnoj svojini, ostaje u privatnoj svojini.

Zbog navedenog apsolutno je sporna primena odredbi Zakona o javnoj svojini u pogledu telekomunikacione mreže kao osnovnog sredstva „Telekoma“.

Da li „Telekom“ ima pravo korišćenja ili pravo svojine na telekomunikacionoj mreži može se proveriti uvidom u osnivački akt i poslovnu evidenciju „Telekoma“.

Shodno Zakonu o privrednim društvima kao i Statutu „Telekoma“, država kao većinski vlasnik kapitala u „Telekomu“, ima pravo da preko svojih predstavnika u Skupštini i u Nadzornom odboru, upravlja poslovanjem „Telekoma“.

Republika Srbija bi morala da na efikasniji način koristi institucionalne i zakonske okvire radi upravljanja privrednim društvima u kojima ima pravo vlasništva nad kapitalom.

Važno je voditi urednu evidenciju privrednih društava na čijem kapitalu postoji vlasništvo države i evidenciju sredstava u javnoj svojini.

Neophodno je i uspostavljanje stručnih tela u okviru Vlade koja bi se bavila praćenjem upravljanja privrednim društvima na kojima država ima vlasništvo nad kapitalom.

Od posebnog je značaja da izabrani predstavnici države u takvim privrednim društvima budu ličnosti sa profesionalnim i stručnim kredibilitetom.

Za donošenje odluke o akviziciji „Kopernikusa“, nije bila neophodna prethodna saglasnost Vlade, pošto se na funkcionisanje „Telekoma“ ne primenjuju odredbe Zakona o javnim preduzećima.

Na ovakve akvizicije ne primenjuju se odredbe Zakona o javnim nabavkama, jer bi se na taj način narušila poslovna diskrecija, čiji je cilj da zaštiti privredno društvo od konkurentskih privrednih društava na tržištu.

Donošenje odluke o akviziciji je u nadležnosti Nadzornog odbora i Izvršnog odbora direktora, koji su bili dužni da cene svrsishodnost, ekonomičnost, efektivnost navedene akvizicije i da li je akvizicija u korelaciji sa strategijom poslovnog razvoja privrednog društva i uvećanja dobiti, što predstavlja osnovni cilj poslovanja svakog privrednog društva.

Netačne su tvrdnje da je ovom akvizicijom povećan kapital „Telekoma“.

Prema informacijama dostupnim javnosti, „Telekom“ je sredstva za akviziciju ostvario kreditnim zaduživanjem, čime je povećao pasivu u svojoj poslovnoj evidenciji, ali je i za navedena novčana sredstva kupovinom udela u „Kopernikusu“ povećao aktivu u svojoj poslovnoj evidenciji, pa nije moglo doći ni do povećanja ni do smanjenja kapitala „Telekoma“ u smislu odredbi Zakona o privrednim društvima.

U ovom trenutku može se samo spekulisati o svrsishodnosti ove akvizicije. Vreme je najbolji sudija, pa ćemo, verujem, biti u prilici da kroz vremenski period od najmanje dve godine ispratimo poslovanje zavisnog i matičnog društva, i po ostvarenim poslovnim rezultatima na bazi zvaničnih i javno objavljenih finansijskih izveštaja ocenimo da li je ova akvizicija bila ekonomski opravdana.

Autor je advokat

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari