Slovensko jedinstvo je danas mit 1Foto: Privatna arhiva

Da budućnost mora biti rat, najavio je još De Tokvil nakon posete Americi u XIX veku. „Dva velika naroda, polazeći s različitih tačaka, kreću se prema istom cilju: Rusi i Amerikanci. Njihovi putevi nisu isti. Ali svaki od njih kao da je pozvan, nekim tajnim planom Proviđenja, da u svojim rukama jednoga dana drži sudbinu polovine čovečanstva.“

Carski drum obe sile dovodi pred Srbiju. Rešenja koja se na Balkanu danas donesu biće trajna: pokazaće da budućnost ipak mora biti mir, a da nemogući zadaci ne postoje. Mada bivši ambasador Montgomeri tvrdi suprotno: Nemoguće je da Srbija prizna Kosovo u granicama određenim Ustavom iz 1974. a, ako to i učini, da Moskva ne stavi veto na prijem Kosova u UN.

Ambasadoru je poznato da mala zemlja uvek može da se prinudi, a velika, da učini uslugu. Ne tako davno, SSSR je poželeo da bude prijatelj Amerike. Ali, kratkoročna rešenja nisu uvek zadovoljavajuća. Najpreči interes Srbije jeste da sačuva Kosovo i Metohiju u svojim granicama. Rusija je ovde srpski garant pred svetom. I kada Kosovo spominje kao presedan u međunarodnom pravu, to više deluje kao konstatacija nego kao opravdanje za vojnu intervenciju u Ukrajini.

Presedan moguć ne samo na Kosovu već i u Bosni i Hercegovini, ali i u Crnoj Gori. Zasnovan na duhovnom i krvnom srodstvu slovenskih naroda Istočne, Centralne i Jugoistočne Evrope, sa kojim je u Moskvi, decembra 1941. pri skiciranju opštih kontura posleratnog evropskog poretka, upoznat britanski ministar spoljnih poslova Idn. Uz napomenu da će ona sama odrediti demarkacionu liniju trupa Crvene armije i kraj Drugog svetskog rata u Evropi. Kao dokaz za tu vezu ukazano je na Manifest cara Nikolaja II od 20. jula 1914. kojim je Rusija ušla u Prvi svetski rat zbog „bratskih osećanja koje je gajila prema Slovenima“.

„Slovensko jedinstvo“ danas je mit, ili ga takvim smatraju: „Onaj ko mnogo govori o bratstvu i solidarnosti, ili je lukav, ili ne razume političku situaciju u Evropi. Danas zemlje bivših sovjetskih saveznika, zemlje koje smo nazivali slovenskim, stoje u redu da im NATO udeli skromno mesto, makar i iza vrata“ (Viktor Černomirdin, 1999, knjiga sećanja „Izazov“).

Ipak, ta analogija može da se obrnuto primeni i na NATO. A, ako bi predsednik Crne Gore napustio NATO, i pomogao u stvaranju konfederacije svih država u kojima žive Srbi, uz prisustvo Kosova i Metohije kao pokrajine u okviru Srbije, u zajedničkim granicama Evropske unije i ravnopravnom savezništvu Rusije i Amerike, ne bi to bila obnova „slovenskog mita“ već okončanje procesa evropskih integracija i obnova nove Evrope.

Autor je pravnik

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari