I mentor odgovoran za doktorat Malog 1Foto: Medija centar

Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu je samo odradio ono što je predviđeno zakonom i pravilnicima.

Dobro je da se akademska pravila koja smo sami ustanovili poštuju i da nema izuzetaka. Pravila su u skladu sa onima koji važe na većini univerziteta u Evropskoj uniji. Univerzitet je svakako na taj način samo potvrdio da sam ceni delatnost koju obavlja. Odluka koja je čisto akademska je obradovala, verujem, veći deo akademske zajednice – kaže za Danas prof. dr Vera Dondur, nekadašnja predsednica Nacionalnog saveta za nauku, komentarišući odluku Etičkog odbora da je doktorat ministra finansija Siniše Malog plagijat.

* Ima li odgovornosti mentora Siniše Malog i članova komisije pred kojom je branio doktorat?

– Naravno, mentor i članovi komisije su odgovorni za kvalitet doktorske disertacije i propuste koji se dogode kako tokom izrade tako i u samom tekstu teze. Bojim se da u ovom slučaju kolege nisu razumele koju odgovornost su prihvatili kada ih je stručno Veće univerziteta za društvene i humanističke nauke imenovalo u ovu komisiju. Svojim potpisom su garantovali da teza daje naučni doprinos, znači originalnost u istraživanju i rezultatima istraživanja. To se u slučaju ove teze pokazalo da nije tačno.

* Ali čujemo i obrazloženja da mentor nije mogao da uoči prepisivanje, jer u to vreme nije postojao softver za otkrivanje plagijata i da on ne može da zna šta se sve piše u literaturi…

– Pored kandidata najveću odgovornost snosi mentor. Obrazloženja kojim bi se abolirao mentor ne stoje. Obaveza mentora je da učestvuje u svim fazama rada na tezi, pre svega u delu u kome se obavlja istraživanje što je proces koji traje više godina i tokom koga se saradnja kandidata i mentora neprekidno obavlja. Naravno da i finalna tekstualna verzija teze u više faza biva pod pažnjom mentora. Mentor mora biti stručnjak u oblasti koju poznaje, zatim je u obavezi da prati sve što se u svetu publikuje u oblasti koja je predmet teze. Program za plagijatorstvo je samo tehnička pomoć, pogotovo ako se ima u vidu da je teza pisana na srpskom jeziku. Ovaj program nikada ne sme da bude opravdanje za nelegalne radnje. Standardi za akreditaciju predviđaju da jedan mentor istovremeno može da vodi pet kandidata koji rade doktorsku disertaciju. Taj broj je po mom mišljenju prevelik, ali ipak može omogućiti mentoru da kvalitetno vodi kandidate ako oni istražuju u njegovoj užoj oblasti. Mentor u slučaju ove teze očigledno nije bio posvećen u dovoljnoj meri, i svakako snosi odgovornost. Program za plagijatorstvo ne može biti nikakav izgovor i ne može da zameni mentora.

* U javnosti se opet iznosi podatak da je u Srbiji 2016. bila „poplava“ doktorata, u odnosu na ranije godine. Kako je došlo do tog povećanja?

– Uvođenjem doktorskih studija, čija je realizacija započela na nekim fakultetima školske 2007/8 stvoren je dvostruki sistem sticanja doktorata. Doktorat je mogla da stekne osoba koja je magistar nauka nakon urađene doktorske disertacije, i student doktorskih studija, nakon urađene teze uz ispunjenje uslova koji su propisani akreditacijom u pogledu objavljenih naučnih rezultata iz teze. Po zakonu je 2016. godina bila rok da magistri odbrane svoje prijavljene doktorske disertacije, tako da je broj odbranjenih disertacija u toj godini naglo porastao, jer su branjene teze po oba sistema. Istovremeno, treba imati u vidu da je ukupan broj studenata doktorskih studija od 1.051 u 2007/8. godini porastao na 10.500 u 2013/14. godini. Pre 2000. godine godine je branjeno nešto oko 300 teza godišnje, a u periodu od 2007. do 2012. između 500 i 600 studenata je branilo doktorsku disertaciju nakon završenih doktorskih studija. Ukupan broj odbranjenih teza na svim univerzitetima u Srbiji je u 2011/2012. godini bio dvostruko veći – 1.275.

Utvrđivanje plagijatorstva ne zastareva

* Kako komentarišete zahteve da treba preispitati sve doktorate posle 2000. godine i da je slučaj Siniše Malog samo vrh ledenog brega?

– Zahtevi su u izvesnoj meri i opravdani, ali oni koji to predlažu gube iz vida činjenicu da se broj doktorskih disertacija stečenih nakon 2000. godine meri hiljadama. Tačan broj nigde nije objavljen i niko ga nije ni pokušao da objavi. Uputila bih sve kolege da pogledaju sajt NARDUS koji sadrži verovatno najveći broj teza odbranjenih nakon 2012/2013, pa da vide u kojoj meri su, i pored zakonske obaveze, podaci koji se daju o tezama razlikuju. Budući da utvrđivanje plagijatorstva ne zastareva, po zakonu uvek može biti pokrenut postupak za preispitivanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari