Jeftinije za markete da nakon isteka roka bace hranu jer onda ne plaćaju PDV 1Foto: Pixabay/LubosHouska

Iako se čini da je to što bacamo dva miliona kilograma hrane dnevno mnogo, ovaj broj je zapravo u granicama evropskog proseka.

Taj podatak je zapravo procena Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, koji kaže da se u Srbiji na godišnjem nivou baci 700.000 tona hrane.

Povodom Svetskog dana hrane, autorka podkasta Danasa Selena Kosorić ugostila je Željka Mitkovskog iz Fondacije Ana i Vlade Divac, koja je pokrenula kampanju Spasimo hranu a u kojoj je aktivno učestvovao i list Danas, i Bojana Gligića, direktora kompanije Esotron, s ciljem da skrene pažnju na razne problematučne aspekte našeg odnosa prema hrani – od njene proizvodnje, kvaliteta, distribucije, pa do samog upravljanja otpadom koji nastaje od hrane, odnosno organiskim otpadom.

Željko Mitkovski iz Fondacije Ana i Vlade Divac je tokom razgovora istakao da je neophodno da ukažemo na problem bacanja hrane i podignemo svest građana o tome koliko se zapravo u Srbiji baca da bismo počeli da smanjujemo taj broj.

– Mi smo kao koalicija za dobročinstvo, uz podršku USAID, pokrenuli 23. avgusta kampanju „Spasimo hranu, spasimo humanost“ baš iz tog razloga kako bismo ukazali na to koliko se hrane baca, ali i na to da se ne donira dovoljno hrane, jer veliki broj naših građana, tačnije 480.000 njih, ne može da zadovolji osnovne životne potrebe, odnosno na mesečnom nivou raspolažu sa manje od 12.450 dinara.

Kada je u pitanju Evropska unija, prema istraživanju EU FUSIONS iz 2016. godine, na teritoriji EU se na godišnjem nivou baci 88 miliona kilograma hrane, koja je vredna čak 143 milijarde evra. Kako Mitkovski naglašava, ovaj podatak jasno pokazuje da ne postoji dovoljna svest kod ljudi o tome da je jestiva hrana koju bacamo ne samo gubitak za nas kao pojedince, već i za državu.

Ipak, učesnici razgovora su se složili da je situacija nešto bolja na teritoriji EU nego kod nas, jer je ova zajednica 2017. godine izdala smernice o doniranju hrane kroz koje poziva zemlje članice da izmene svoje zakone, pre svega zakone koji se odnose na PDV.

Uvidevši koliko se hrane baca, ali i kolike su potrebe za najugroženije građane, Evropska unija se ovim potezom, odnosno ukidanjem PDV na donacije hrane, pobrinula da bacanje hrane nakon istoka roka trajanja bude kompanijama skuplja opcija od doniranja hrane neposredno pred istek roka.

Bojan Gligić, direktor kompanije Esotron koja se bavi sakupljanjem otpadnih jestivih ulja i organskog otpada, dodao je da ogromna količina bačene hrane ima izuzetno loš uticaj ako se situacija posmatra iz ugla klimatskih promena i zagađenja vazduha.

– Mi ovde u Beogradu imamo baš idealan primer u praksi da nam se deponije na kojima se odnosi organski otpad svakog leta zapale i da gore, te tako zagađuju vazduh koji građani dišu. Te deponije direktno ugrožavaju zdravlje ljudi, a i fizičku bezbednost onih koji žive u neposrednoj blizini. Takođe, utiču i na klimatske promene, koje ne vidimo, a predstavljaju izuzetno veliku pretnju po čovečanstvo.

Na jedan od komentara čitalaca Danasa, koji se odnosio na to da marketi bacaju ogromne količine još uvek jestive hrane umesto da drastično spuste cenu i prodaju je, Željko Mitkovski kaže da veliki broj građana jeste svestan da su marketi uveli tu praksu snižavanja cena umesto bacanja, ali da je i dalje najveći problem PDV koji se plaća ukoliko se ta hrana donira.

– Jeftinije je za markete da nakon isteka roka trajanja bace hranu jer onda ne plaćaju PDV, dok ako odluče da je doniraju neposredno pred istek roka trajanja moraju da plate porez. Prema analizi koju smo sproveli prošle godine, u Srbiji se godišnje donira hrana u vrednosti 525 miliona dinara, a ovaj iznos bi se dodatno povećao za nekih 160 miliona dinara ukoliko bi bio ukinut PDV na donaciju hrane po uzoru na većinu zemalja EU.

Na pitanje koliko ukupno u doniranju hrane učestvuju privatne kompanije, Mitkovski je naglasio da su one zapravo vodeći donatori. Što se tiče toga gde građani mogu „ukoliko kupe dve kifle, a jednu odluče da ne pojedu, već da odnesu i doniraju“ naglašava da nikada nije jednostavno odgovoriti na to pitanje.

– Organizacije koje prikupljaju hranu ne mogu tek tako da prime neku kiflu, jer ne znaju kada je ona kupljena i slično. Najsigurniji način jeste novčana donacija ukoliko neko želi da pomogne tim organizacijama koje se bave distribucijom donirane hrane kao što su Crveni krst, Banka hrane Beograd, Federacija Banaka Hrane Srbije, Fondacija SOS Dečija sela itd. Pomenute organizacije često organizuju akcije u saradnji sa marketima, doduše ne dovoljno često, ali se to ipak dešava.

Što se tiče pitanja zašto ne postoji volja za ukidanjem PDV na donacije hrane, odnosno zašto donosioci odluka nisu ukinuli tu obavezu, Bojan Gligić smatra da je kompleksnost sprovođenja te ideje ono što znatno usporava proces.

– Ova tema povlači mnoge poreske i carinske podzakone koji su umreženi u proces otpisivanja roba. Dakle, pitanje je jako kompleksno i zahteva dosta rada, te se ukidanje PDV još uvek nije desilo. Uprkos tome, treba raditi na incijativama koje će da stimulišu donosioce odluka da se brže i bolje pozabave tim pitanjem.

Nakon konstatacije autorke podkasta da smo „imali neke primere kada se izlazilo u susret“ i to posebno tokom pandemije, Mitkovski je dodao da je tokom trajanja vanrednog stanja bila usvojena uredba po kojoj su donacije oslobođene PDV-a, ali samo donacije usmerene ka zdravstvenom sistemu Srbije.

– Ta uredba je bila vezana samo za proglašenje vanrednog stanja, te je nakon završetka ovog perioda prestala da važi, istakao je Mitkovski.

Kako sagovornici Selene Kosorić naglašavaju, pozitivne uzore možemo naći u susedstvu, kao na primer u Hrvatskoj ili Bugarskoj. Ove dve zemlje imaju prilično sličan zakonski sistem kao Srbija, ali njihovi modeli se ipak malo ozbiljnije bave ovom temom.

– U Bugarskoj zakon definiše da kompanije mogu donirati 0,5 odsto ukupnog godišnjeg prihoda, ali isključivo hranu pred istek roka trajanja, a takođe su definisali i listu hrane koja može biti donirana i periode tokom kojih može biti donirana. U Hrvatskoj je čak moguće donirati hranu nakon isteka roka trajanja proizvoda na kojima piše „najbolje upotrebiti do“ i moguće je donirati hranu u vrednosti do 2 procenta ukupnog godišnjeg prihoda. Ovo su modeli koji bi mogli biti primenjivi i kod nas, te svi naši predlozi i jesu usmereni ka tome, zaključio je Željko Mitkovski.

On takođe dodaje da, prema ispitivanju javnog mjenja, koje su sproveli na reprezentativnom uzorku, 98 odsto stanovnika Srbije podržava ukidanje PDV na donacije hrane.

Opširnije o ovoj temi slušajte u Danasovom podkastu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari