O potezima Vučića i studenata u blokadi: Stručnjak za kriznu komunikaciju Krešimir Macan za Danas

Pa mu to otvara prostor da po nešto manjim pritiscima razgovara o pitanjima bolje demokracije ili borbe protiv korupcije. On sve redovno istražuje, gleda što radi, a što ne, i ponavlja ono što radi – toga morate biti svjesni. Većina njegovih poteza je promišljena i proračunata. Naravno i on može pogriješiti, puno je na njemu osobno sve ove mjesece, kaže za Danas Krešimir Macan, stručnjak za kriznu komunikaciju iz Hrvatske, komentarišući poziv predsednika Srbije, Aleksandra Vučića, neistomišljenicima na razgovor.

U januaru ste na pitanje da li je padom nadstrešnice počeo i pad Vučića rekli da je to igra živaca ko će duže izdržati i da ju je Vučić uvek dosad dobro igrao. Kako vam posle šest meseci izgleda ta igra živaca?

– Pa pomalo kao pat u šahu. Nema puno ili uopće poteza na raspolaganju, pa se kupuje vrijeme. Vrijeme je presudan faktor u ovim situacijama jer s protokom vremena pada tenzija i kao da s vremenom svi zaboravljaju zbog čega je nešto bilo pokrenuto. Vučić je suočen s najvećim izazovom dosad, ali je isto tako maksimalno angažiran na sve strane i dojma sam da se stabilizirao, naročito nakon izbora u Kosjeriću i Zaječaru. Moram ovdje istaknuti da se sve što se događa u Srbiji uistinu sporadično prati u hrvatskim medijima i da to nije približno interesu koji je vladao početkom godine kada se državljane Hrvatske protjerivalo iz Srbije.

Rekli ste tada i da Vučić ima medije pa većina Srba nema informaciju koliko je ljudi na protestima i što se stvarno događa. U međuvremenu cela Srbija i deo Evrope je video studente. Kako je to utiče Vučićevu kriznu komunikaciju?

– Studenti su šetnjama i velikim skupovima donekle probili medijsku blokadu, ali to se događalo na momente. I dalje dominantna većina medija u Srbiji daje sliku o studentima onakvu kakvu želi Vučić, a ako se ne varam smanjuje se kabelska distribucija medija koji podržavaju studente (Nova S, N1). Tako da morate znati tko kontrolira medije taj kontrolira i narativ. Naravno, ne mogu niti pokušavaju zaustaviti društvene mreže, ali su one zatrpane svime i svačim. Nemate dominantnog narativa koji bi se namentnuo od strane studenata.

Vučić već mesecima priča da je “obojena revolucija pobeđena”, da je kraj. Ali nije, protestuje se i dalje. 

– E to je taj narativ koji se želi nametnuti – da je obojena, uvezena revolucija pobijeđena, kako bi se demotivirali studenti i svi oni koji ih podržavaju da ustraju u protestima i da im pada podrška. To je taj faktor vremena koji razvodnjava sve. S druge strane oni koji podržavaju Vučića dobijaju argument da kažu niste dobili što ste htjeli, krenite raditi, mi svi drugi radimo ili moramo raditi ovisno o situacije. Ako mu prođe taj narativ, tada bez problema može odgoditi izbora nakon Expoa krajem 2026. ili početkom 2027. kao što je najavio ovih dana. Sa strane je dojam da studentske demonstracije gube na intenzitetu. A kao i da smo zaboravili oko čega je sve krenulo – mislim i da u slučaju nadstrešnica nema pomaka.

Da li ste u proteklom periodu primetili neke greške u koracima studenata i profesora u blokadi, odnosno da nisu uspeli da iskoriste Vučićeve greške i na primer traže izbore kad je Vučić bio najslabiji, a oni najjači?

– Kod studenata nije uvijek bilo jasno koji je sljedeći korak, što je donekle zbunjivalo i Vučića, ali i sve ostale. Npr. niste imali dojam što se želi nakon najmasnovnijih protesta, uključivo one u Beogradu, Novom Sadu i Nišu – što treba sljedeće napraviti. Pokušao se utjecati na RTS, nije uspjelo – a javni servis plaćaju svi. Sve je prošlo bez bitnijih incidenata, ali kao da je ostalo visjeti u zraku.

Po mojem mišljenju je bila greška ne tražiti od početka provođenje 25 preporuka OHDIR-a za pravednije izbore jer smo vidjeli sada u Kosjeriću i Zaječaru da je prijavljeno mnogo nepravilnosti i da jednostavno ne možete govoriti o fer i poštenim izborima u takvim uvjetima. I to je najveći propust jer bi oko toga vjerujem postojao i konsenzus s EU.

Pa ni sam Vučić ne bi previše izgubio da ih je morao provesti, ali bi mu bilo puno teže manipulirati izbornom kampanjom kao što to sada može raditi. I šteta je da i studenti i nevladine organizacije nisu bolje iskoristile protekle izbore u Kosjeriću i Zaječaru da bi ukazale i dokumentirale potrebu za primjenom tih preporuka kroz detaljno dokumentiranje kršenja izbornih pravila na ovim izborima, te uvid u biračke materijale i izvještaje izbornih komisija. Jasno je da je tenzija bila velika, ali jedino u tom izbornom procesu imate donekle ista prava. Ili bi ih trebali imati, pa ih možete tražiti.

Od sklanjanja od politike, studenti su došli do toga da tek u maju traže izbore, čak su aktivno učestvovali u lokalnim izborma u Zaječaru i Kosjeriću. Da li je to dobra odluka, s obzorom na to Vučić ignoriše taj njihov zahtev?

– Moja je procjena da on teško može dobiti izbore u tri glavne urbane sredine Beogradu, Novom Sadu i Nišu, općenito su mu gradovi veći izazov, pa će taktizirati i birati najpovoljniji trenutak da ih raspiše. S druge strane očito je EXPO projekt u koji se puno uložilo kako državnog, tako i privatnog novca i ne želi ga ničim ugroziti i daje mu alibi za odgodu izbora dok on ne odabere najpovoljniji trenutak.

A kroz svo to vrijeme slabit će studente i profesore kroz privođenja i druge metode pritiska. Studenti nisu imali jasan sljedeći korak kao što sam ranije naveo, pa su se odlučili da to bude poziv na izbore, jer su nažalost ostali sami, ne osjeća se da opozicija u Srbiji radi niti približno dobar posao kao studenti.

Dobro su izbjegli da se studentske demonstracije politiziraju, što bi odgovaralo Vučiću, ali kao da ih je to i neutraliziralo. Drugo pitanje je koliko je opozicija uopće jedinstvena oko toga što da se traži u predstavničkim tijelima poput provođenja ovih 25 preporuka za izbora koje se moraju provesti i kroz izmjene zakona.

Šta opozicija treba da radi, ili je i dalje sve na studentima i profesorima?

– I jedni i drugi imaju svoju ulogu. Opozicija je politički faktor i sa svojim predstavnicima bi trebali oblikovati zakonske i druge prijedloge i da ih gurati kroz predstavnička tijela i javno. Studenti i profesori su to onda da kroz javni pritisak dovedu do potrebnih promjena koje bi značile neke demokratske iskorake u Srbiji. Ali široka je lepeza opozicije u Srbiji od proruskih od proeuropskih opcija i pitanje mogu li se oni oko ičega dogovoriti.

Tako da ta opozicija nema jedno lice, jednog lidera ili lidericu koji bi to mogli iznijeti, a i sami znate koji bi bili pritisci na tu osobu od strane vladajućih. Pogledajte npr. susjednu Mađarsku gdje Orban zasad zaostaje u anketama, ali je izborni sustav takav da mu svejedno može donijeti pobjedu na kraju. Ali tamo su se jasno formirale ključne opozicijske partije koje zasad vode u anketama. Čini mi se da je to izostalo u Srbiji i da su studenti podjednako snažni kao i opozicija i otud možda ta promjena da se traže izbori, jer su svi svjesni da do promjene vlasti može jedino doći na izborima.

Ima li Vučić još prostora da konsoliduje svoju vlast ili je nepovratno u padu? Kako treba da se ponašaju sudenti i opozicija u tom kontesktu?

– Kad vidite ankete u Mađarskoj gdje Orban uvjerljivo gubi, a ne možete reći i da će izgubiti izbore, iako je pod velikim pritiskom, tada situacija izgleda nešto bolje po Vučića u Srbiji. Sigurno je pretrpio štetu, više SNS nego on, ali i zato insistira na rebrendiranju političke opcije u „Pokret za narod i državu“. Pa tko može biti protiv pokreta koji je za narod i državu? Uz kontrolu medija i postojeće izborne zakone ne vjerujem da će imati problema osigurati većinu i na sljedećim izborima kada budu.

Zato se i vuku svi ovi potezi, on ne čeka da ga problem iznenadi, već djeluje prije nego što se stvarno pojavi. I ima sve poluge. Zato je prije svega potrebno urediti izborno zakonodavstvo kako bi se osigurali, sukladno preporukama, barem fer i slobodni izbori za vrijeme kampanje i izbora. Prije svega mislim na ulogu RTS-a u tom razdoblju i puno veću kontrolu provođenja izbora (vidimo npr. masovne optužbe o kupovini glasova u Kosjerići i Zaječaru).

Razgovori u tom smjeru možda mogu pomoći, iako reguliranjem izbora Vučić gubi jaku pologu koja ga drži na vlasti pa je pitanje koliko bi iskreno tome pristupio. Ali ako nemate revoluciju, ostaje evolucija – promjene korak po korak do željenog društva. Pročitao sam jedan zapis na platformi X gdje je jedan prostudentski posmatrač dobro zaključio da se ne smije zaključivati da su svi a priori za sutdente ili protiv Vučića.

Izašao je iz tog mjerhurića i na terenu vidio da ipak mnogo drugih stvari presuđuje na samim biralištima, pa tako i ukupna ekonomska situacija. A tu sam rekao Srbija zasad stoji ok, ako uspijevaju držati inflaciju po kontrolom – ispod 4 odsto – je visoko, ali ne divlja. Jer da cijene divljaju, a plate stagniraju, vidjeli bi tek što je nezadovoljstvo.

Dok se ne pojavi alternativa, Vučić je karta na koju stranci igraju

Koliko rudni resursi Srbije na koje EU računa, kao i stabilokratija koju EU podržava, otežavaju pad ove vlasti i kakvu kampanju protiv toga voditi a da se građani ne okreću protiv EU?

– A očito je da Vučić vješto balansira sa svima. Kosovo realno više nije tema i to je cijena koju je platio jer se morao fokusirati na unutarnja pitanja. Svi to pomalo prihvaćaju kao realnost i vjeruju da će doprinijeti smanjivanju tenzija u regiji. Vidite kako je izbalansirao pitanja izvoza municije preko trećih strana za Ukrajinu koje je otvorila Rusija. A na kraju dolaze i sva pitanja oko rudnih resursa za koje su zainteresirani i Europljani, ali i Kinezi. Srbija je točka oko koje se lomi puno interesa i očito je Vučić netko s kim svi zasad mogu razgovarati i zadovoljni su postignutim. Dok se ne pojavi alternativa, Vučić je karta na koju igraju.

Podržavao je svijet godinama tako razne lidere iz raznorodnih interesa, pa su ih potom znali zamijeniti preko noći. Zasad to ne vidim u Srbiji, no s ovim svijetom gdje se geopolitičke okolnosti mogu dramtično promijeniti u samo nekoliko dana, da ne kažem nedjelja, nikad ne recite nikad.