Čudesna muzika (u vreme rata Rusije i Ukrajine) 1Foto: Freepik

Prvi put sam na Fejsbuk postavio jednu moju pesmu. Ovog puta je to „Čudesna muzika“, napisana u vreme strašnog „dejstvujuščeg“ rata između Rusije i Ukrajine, dva bratska naroda.

Rat se proširio i uzeo maha, preteći na još mnogo gore događaje. Na marginama izveštaja sa bojišta, čuje se nešto neobično i zastrašujuće. Predviđa se, pa i očekuje neverovatno pregrupisanje velikih sila, po kome će se Rusija okrenuti od Evrope ka Istoku. To se čuje od obe strane zaraćenih sila, bez obzira na ishod rata.

Ako se to desi ne daj Bože, nastupiće talas evropske kulture u kome će biti istisnuto veliko i ogromno bogatstvo, koje je izrodila ruska kultura i umetnost. Ostala bi tada evropska kultura bez vrhunskih dostignuća iz svih oblasti ruske kulture i umetnosti.

Moram da spomenem: muzika bez Borodina, Mjaskovskog, Čajkovskog, Prokofjeva, Šostakoviča i mnogih, književnost bez Dostojevskog, Tolstoja, Čehova, Puškina, Solženjicina i mnogih, slikarstvo bez Rubljova, Teofana Greka, Rjepina, Šagala, Kandinskog, Maljeviča i drugih, film bez Ejzenštajna, E. Tisea, Pudovkina, Tarkovskog, balet bez Djagiljeva, Maje Pliseckaje, Kostjukova i mnogih, zlatni glasovi bez Šaljapina, Donskih kozaka, hora Aleksandrova i drugih, bez Ojstraha, Hajfeca, Rihtera, Rostropoviča i mnogih, slavnih filharmonija i dirigenata, Tretjakovske galerije i Ermitraža, glumaca Stanislavskog, Čerkasova, Bondarčuka…

Da više ne nabrajam te veličine još iz perioda Carske Rusije, pa sve do naših dana. A sve to pokriva rusko pravoslavlje sa veličanstvenim hramovima, monaštvom, svetiteljima i teolozima, ikonama i ruska duša. Naravno i sa mnogim iskušenjima i nepravdama…

Ne, to ne može biti. To se ne sme dogoditi. Rusija je bila uvek deo Evrope, tako treba da bude i dalje. A njena umetnost, ne samo da je ušla u sve pore evropske umetnosti, već je doprinela ogromnim delom njenom razvitku. Logično bi bilo da se takvo razvijanje umetnosti i u budućnosti nastavi.

Smiriće se valjda ova mržnja, strahote. U takvom raspoloženju nastala je pesma „Čudesna muzika“, slušajući veličanstvenu i uzbudljivo iskrenu, najviše mogućeg dostignuća muziku Nikolaja Mjaskovskog. Zanet ovim doživljajem, pomislih, kakva bi bila nesreća da se takva umetnost okrene prema Istoku, daleko od Evrope.

Unapred ne priznajem eventualne komentare u stilu: „Ti si umetnik, razmišljaš o sporednim stvarima“ i slično. Moguće je i očekivati takve komentare, ima i takvih jadnih ljudi. Šta da radimo?

Čudesna muzika

Ako želiš vernost,
duboku privrženost
neispitanih dubina
– otkrovenja jasnog.

Ako želiš nesmetani
ulazak u srce svega
što čuješ u tim tonovima
sazvučja i akorada.

Ako želiš da te tuga obuzme
i žmarci se jave,
da potvrde ono
u šta si verovao, naivan.

Ako želiš istinu da čuješ,
bez brljotina i magle,
koja želi da skrije suštinu,
koja cepa i razdire,
ne da te uništi,
već uveri.

Ako želiš čuti uzdahe i vapaje
zvukova violončela
u svakom bogatom izricanju
blaga i raskoši –
slušaj Nikolaja Mjaskovskog,
njegov Koncert i Sonatu,
ubrzaće ti rad srca,
setićeš se Obećane zemlje,
sve radosti i njenog kraja.

I ako želiš,
da sve to obnoviš i prelepu nadu,
koja se rascvetala u duši
i nestala kao poslednji zvuci koncerta,
ne dozvoli, da nada izbledi u besnilu
i tišini,
neumitnoj.
M.

Autor je akademski slikar i pisac

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari