O tvitu Vesne Pešić 1Foto: Miroslav Dragojević

Tvit gospođe Vesne Pešić – o kojem se ovih dana nepotrebno i često nesuvislo, premnogo i iskrivljeno govori – je jedna hipotetička, trenutna misao, gest očajanja „šta bi bilo kad bi bilo“. Nipošto pretnja ubistvom ma kome i ma koga!

Kakva državna represivna procedura, kakve pravne mere, kakva preventivna zaštita države i njenih glavara od jednog malog pisanog iskoraka miroljubive, u tom tvitu odveć razočarane – i mestimice nekim svojim ranijin izjavama protivrečne, pa i katkada naivne, ne retko i prebrze i preljute, a bespogovorno ugledne i jedinstvene, nesumnjivo hrabre i otvorene Vesne Pešić! Kakvi bakrači!!

U suštini, posredi je javni, ali i lični/intimni vapaj angažovanog intelektualca/intelektualke koji/a se nada da do društvenog potopa, do ovdašnjeg apsolutnog beznađa i anomije ipak neće doći.

U atmosferi sadašnje preovlađujuće apatije. Ali, u (trenutnom) osećaju nemoći zbog opšteg okružujućeg besmisla, autokratske vladavine bez vidljivog kraja, svakodnevnog i svakovrsnog negiranja institucija, prava i pravde, zdravog razuma, moralnosti, pristojnosti i dobrog ukusa („o ukusima ne treba raspravljati, ali zna se šta je dobar ukus!) – maltene svaki čovek, svako od nas – u panici, u rastrojstvu – može da digne ruke od svega, pa da eventualno, ne daj Bože, podigne i ruku na sebe, odnosno da „prisloni cev“ uz sopstvenu glavu. Bukvalno ili metaforično.

Jer, on(a) u tom i takvom društvenom i subjektivnom stanju može da smatra/umisli da mu/joj, tj. da nam bilo kakav bojkot i slične pasivne mere – štaviše i ma koja preduzeta aktivnost! – više ne mogu pomoći.

Osim tog tragičnog poteza, bojkota samog života: samoubistva.

I da okonča svoju agoniju, kako je on(a) sam(a) doživljava.

Što, dakako, racionalno uzev, nije izlaz za bilo koga, nije nikada nikakvo rešenje…

Tako da je odnosni mali, tipičan vesno-pešićevski medaljon, otrežnjujuća opomena, upozorenje, ne tamo njima vladajućima – nego svima nama ostalima od kojih su mnogi „nemi posmatrači događaja u svom kaznenom prostoru“!

Inače, po(r)uka za zlobne komenta(to)re može da bude i ono što je veliki Andrić odavno rekao: „Nisu svi ljudi rđavi, kao što rđav čovek misli“.

Autor je profesor Pravnog fakulteta u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari