Borka Pavićević

Marko Brecelj, slovenački umetnik, poznat i kao jugoslovenski umetnik, odnosno "meki terorista", osamnaestoga ovoga meseca sa početkom u 15 časova hodaće u čast i spomen Dimitriju Tucoviću oko njegovog spomenika na Slaviji, pa dalje Beogradom.

„Vrijeme koje se udaljava", roman-memoari Mirka Kovača sa pticom na koricama, nedavno se pojavio u izdanju "Frakture" u Zagrebu.

Dubrovačka nezavisna scena prvi put u Beogradu.

Nacionalni etički savet Nemačke pozvao je na ukidanje kriminalizacije incesta između braće i sestara pošto je istražio slučaj muškarca koji sa svojom sestrom ima četvoro dece.

Ministar unutrašnjih poslova u kvislisliškoj "vladi" Milan Aćimović prepoznaje se na posteru-pozivnici izložbe "U ime naroda" u Istorijskom muzeju Srbije. Izložena je i fotografija književnika Borislava Pekića. Lik demokrate Pekića služi izlagačima da prikriju da hoće da rehabilituju saradnike Trećeg rajha.

Predstavnik francuskog predsednika za Rusiju Žan-Pjer Ševenman založio se juče za ukidanje sankcija EU toj zemlji, uvedene zbog ukrajinske krize, i rekao da ne treba slušati „ratne huškače“.

Imam sve brojeve "Naše Borbe" i "Evropljanina". U iskušenju sam da počnem da ih prelistavam, i znam, to je jedan od najluđih poslova, prvo "iskopavanje", a onda bi to moglo potrajati danima. Ukratko, studija "slučaja" "Borbe" i "Naše Borbe", svako jednog od najboljih listova tada, sada i ovde, transformacije do ukidanja, dokidanja, pokazala bi kontinuitet uništavanja jedne, druge i treće zemlje koje su neki imali privilegiju da prežive.

"Mi ćemo srušiti sve" (Vehovenski "Zli dusi", Dostojevski- Kami)O izrikama "Šta je tu sporno" i "Sve je po zakonu", bilo je reči na ovom mestu.

Zanimalo bi me šta bi Dušan Radović rekao na raspravu, za sada "marginalnu", jer javne, institucionalne nema, kao ni javnog konkursa, o posledicama izmena i dopunama Generalnog plana Beograda, to jeste o otvaranju mogućnosti da se na središnjem delu Savskog amfiteatra izgradi dva miliona kvadrata poslovno-stambene namene i posebno "Kula Beograd" visine 220 metara i najveći trgovački centar u ovom delu Evrope sa 200.000 kvadrata neposredno uz obalu Save, arhitekta Bojan Kovačević dodaje da nije u pitanju samo "Kula", već i prateće zgrade približne visine, o čemu je u prošlom broju Danasa na ovom mestu bilo reči pod naslovom "Gluvi i slepi".

Jedino tačno i logično, a i lepo, rešenje Savskog šetališta bilo bi da to zaista i bude šetalište, i da se zasadi šuma, da građani mogu da dišu i da uzdahnu gledajući na drugu obalu Save.

Jedini način da od lepote ne skončaš na Brijunima (Brioni), ili da zanavek ne ostaneš tu, jeste da se do kraja odaš teatru i teatarskome životu. Prirodno je tako apsolutno, "raj", naravno, pišu i govore, da umetnost ima biti aberativno katarzičnom.

Mora se doći u Kulu, želi se doći u Kulu, još jednom videti Kulu i biti u njoj, na granici Otomanskog, Habzburškog i Mletačkog carstva, a danas. "Kompleks je u kontinuiranom vlasništvu obitelji Janković-Desnica blizu tri i pol stoljeća. Već je pisac Vladan Desnica želio da vrijednosti i ljepota Kule budu dostupne svima, pa je 1950-ih otvorio za javnost najstariji dio zdanja ... Današnji vlasnici, nasljednici pisca, teže istim ciljevima...".

"Mitotvorno mesto" (Dubravka Stojanović, Peščanik), "Prezir prema smrti", "heroizacija istorije kao stalne pogibije", "rat koji se nikada ne završava", "povećavanje broja žrtava kao samoviktimizacija iz koje se rađa emocija nepravde, poraza", "poražene zemlje u Prvom svetskom ratu" (Tomislav Nikolić), "Mali ljudi koji bi da nam zatru istoriju", citat Aleksandra Vučića iz teksta Saše Ilića "Prijedorski hologrami" (Peščanik).

Interes za izložbu "Prvi svetski rat" u Nemačkom istorijskom muzeju (Deutsches Historiches Museum) u Berlinu izaziva i ogroman plakat na kome je revolver uz lice mladog i savremenog čoveka uperen pravo u nas. Plakat je, naravno, iscrtan i stilizovan, to može biti, likom, mladić koga srećemo svaki dan.

I ja sam bila u Berlinu, gotovo čitave protekle nedelje. Gete institut je, naime, sakupio pozorišne ljude, veoma mlade, da u povodu izvođenja predstave "Bojno polje sećanja" u Hau tetru (Hebell am Ufer), u režiji Hansa Vernera Krojcingera i Regine Dura, budu u Berlinu u intenzivnom jurišu na pozorišta, njihove uprave, da ih sagledaju iznutra - od scena do načina finansiranja: Deuckes Teatar, Maxim Gorki Teatar, Hebbel, koji je bio i neka vrsta domaćina, stecišta i pribežišta i, naravno, Volksbuhe, na Trgu Roza Luksemburg.