Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Pemzije

U početku ne bi ništa. A onda je sve krenulo ka demokratiji i vrijednostima. Pa su se prema odgovarajućoj potrebi, u mnoštvu drugih pojedinačnih i skupnih akcijaša, pojavile dvije zanimljive koalicije.

Za čije babe zdravlje

Jednom davno, sad većpokojni, a prije „protjerivanja“ direktor mostarskog HEPOK-a, Osman Pirija objašnjavao je šta je vijest a šta demanti. Da je vijest kad iznad razuđene varoši baciš hiljade i hiljade letaka. A demanti kad pošalješ jednog čovjeka da ih pokupi. Godinama sam, decenijama, uporno k’o svaki luđak igrao ulogu tog jednog hajvana. Recimo do jutros, četvrtak, 16. a lišće lagano pada. Složilo se nekako tako.

Presoljeno brate

Neću, dakle. Neću recimo o nekim Kažiprstima, o gostima im, ili pitanjima a napose odgovorima. Neću o jednom Peščaniku koji je osvježila Biljana Srbljanović.

HAG SAMEAH

Handrilo me proteklih dana sve što je stiglo i moglo. Od vlagovine do optimizma. Ni jedno ni drugo, a ni ono između ne prija mi, ali nikako. Naročito optimizam, kad zraknem na to između. A toga između bilo je evo na pretek. I sve je zapravo htjelo da mi pokvari praznike. Pa sam u datom trenutku umalo zaboravio da su kad su. A nisu ni većinski e da bi bila veća hampa i takva napomena. Svejedno, 30. septembar sam ipak dočekao dovoljno spreman.

INICIRANJE POKRETANJA

Poslednje dvije godine prošlog vijeka, koje su počinjale osmicom, protekle su mi i u znaku mog druga Hrvoja Došena Habe. Habo je bio direktor kina, u okviru nečega što se zvalo OOUR Kultura (Teatar &td, Kino SC, SKUC, Galerija SC, Multimedijalni centar SC...), a u Studentskom centru u Zagrebu. Koji su u jednom trenutku uzeli pod svoje družićasti neki ljudi.

SERVIRANJE

A zapravo sam trebao samo u sebi i za sebe, u vlastitu bradu promrmositi, još sam na odmoru, doduše na proputovanju za Mostar, pa ću u Dubrovnik i Zadar u inat prognozerima vremenskih i drugih prilika - jebeš Servis (smislili Francuzi, posluživanje, usluga, služenje, služba, može i dvorba, dvorenje oko stola, u najnovije doba i erteveovski i nagrada konobaru ili spikeru do kompletnog osoblja iliti kolegija a za taj posao...), čuvaj zdravlje. Mo'š si mislit. Već sam to probao pa ...
Prva Poslednja