04.04.2014. 17:47
Nikad nisam znao s parama. Ali koliko sam imao da sam imao bilo mi je duša potrošiti. Rijetko na sebe, uglavnom na druge. Na najbliže, onda na nešto manje bliske, do potpuno nepoznatog mi svijeta. Pa se znalo tako slučiti da ostanem bez prebijene, ali bi uvijek nešto naletilo i spašavalo situaciju. Sjećam se da me je jednom starije mi dijete pitalo hoćemo li mi ikada imati para. Odgovorio sam sa u ovoj kući ne računaj.
28.03.2014. 16:42
Mostar je jedna od onih sredina, bar je takav bio, u kojima se ljudi uglavnom znaju po nadimcima. Ili izvedenicama iz imena, koje nisu nužno i nadimci. Ja tako, kad me neko nevidljiv mi (po)zove, mogu precizno odrediti od kojeg dijela života, koliko dugo ga poznajem. A ima i smiješnih i neugodnih situacija. Sedamdesetprve, prošlovjekovne, živio sam u Zagrebu.
21.03.2014. 17:31
Nešto i nisam baš siguran da sam i ja morao predglasački šutiti. Na ovom mjestu, dan prije glasanja. Kad se glasalo za dodjeljivanje love onima koji pređu cenzus. Što po glavi skupštinara, što po glavi ministra, još po kojoj glavi, ili što po takozvanoj parlamentarnoj partiji.
07.03.2014. 18:52
Od kako sam stekao pravo biti citizen, čitati podanik, nikako građanin, u ovom vilajetu, u kojem brat brata ne zna, kao što ja evo doslen nisam ovaris’o da li sam citizen (gospodinu predsjedniku) Republike, NJKVu prestolonasljedniku, ili patrijarhu (otac+gospodstvo, vlast) srpskom. Da ne širim na ministre, kojima nikako u glavu da se ulije, a niti će, da su najobičnije, dobro plaćene narodne sluge, narafski i sluškinje.
28.02.2014. 19:31
Prvo da se spominamo nesretne diplomatije (diplomacije). Kako kažu izumrli stari Grci, to bi trebala biti pravila, načela i djelatnosti vlade u području međunarodne politike, ali je i umijeće vođenja vanjske politike. Koje nemre proći, pa i kad imaš jaku oružanu silu, bez vještog taktiziranja, lukavstva, prepredenosti, nejljepše rečeno bez lisičenja.
21.02.2014. 18:04
Skoro da nema dana da, od kada su mi ih, šućur Allahu, hitno i po kratkom postupku ugradili, ne izvedem svoje kućne ljubimce u šetnju. Trandamo besciljno, tek trandanja radi i naravno ne kao što bi neko normalan, nekim kejom ili sličnim mirnijim prostorom, već baš najprometnijim dijelovima grada.
14.02.2014. 18:47
Vakat je ako pika ona “kad li – tad li“. Povijest pokazuje da pika. U najkrajnjem slučaju zato, do sada nije osporeno, što „sve što se rodi, naravno je i da mre“. Kako tako.
07.02.2014. 17:14
Ipak bih malo sačekao, ne bih odmah htio ugaziti u balegu. Ne ću je za izbornog handliranja moći izbjeći da jebe mater. Zato bih se eto malo nostalgizirao. Koliko toliko osvježio. Možda još koga prije žešće tuge nasmijao.
24.01.2014. 16:58
Opet sam sačekao Olju Kovačević. Sa akcentom, uz izvinjenje, na goste joj. Posebice u drugom dijelu. Mada ni prethodni dvojac nije bio za odbaciti. Kao ni inače kompletna bulumenta djelatnika javne scene. A onda sam se spominal, takva mi asocijativna narav, filma „Samo jednom se ljubi“.
17.01.2014. 17:58
Već neko vrijeme pokušavam dovesti se u situaciju koja mi može omogućiti, kad je već nostalgija a bez prijevoda, posebice jezika kojim ovdje mrčim papir, lijepo i prostorno pisati o „proljeću i o cvijeću“, nešto i nekako onako kako je to u Dugi znala gospođa koju u ovim krajevima nazivaju drugaricom, sve sam bliži zaključku da im ona to i jeste, moderno je svrstavajući, jeb’la ih moda, među komuniste, što bi trebalo značiti, kako bi to neka moja raja kazala, da sam ja „albanski slon“.
10.01.2014. 18:09
Malo je nedostajalo da zaboravim na jedan mail iz Skopja, koji stiže još lani, dvadesetpetog prosinca, eto baš na kršćanski Božić – Hvaljen Isus a bogme i Marija! Prolazim popodne pored mesnice, a unutra mali miting od naroda.
27.12.2013. 19:56
Malo, malo, pa mi u sjećanje naleti jedna stara reklama, koja kaže „Sve prolazi, sve se mijenja, al’ ostaje marka povjerenja – „Oriolik“, Oriovac“. Ne znam, decenijama nisam u toku šta je sa „Oriolikom“, je li isti ili je doživio kakve promjene, je li se tranzicionirao. Je li sukladno prilikama uspio nekako uznapredovati, ili rečeno više ne važi.
22.11.2013. 17:08
Sam padoh, sam se ubih. Kad sam ovo zapisao zvalo se Uzvratizam. Sad ga je osobno NJKV Nostalgija prostrla kao podsjećanje.
15.11.2013. 16:56
Slušao sam malo neizbježnog, uz neizbježni akcenat na prvog, potpredsjednika mlađahnog i revolucionarnog Vučića, a u razgovoru sa Alžircima. Glede historije o povijesti odnosa ovih i alžirskih prostora. „Prvi“ se nekako sjetno spominao i početaka. eSeFeRJota. Slušao sam i trenutačnog predsjednika povodom Dana primirja.
18.10.2013. 16:27
Kad bi „prostor“ dozvoljavao naslov bi bio nešto duži i drukčiji – E pa sad ga jebi. Jer, do neki dan bio sam umal’ pa apsolutno siguran da zapravo od ovog iznad naslova nema ni početnog slova glede mojih pogleda u povijest iz koje smo sasvim zasluženo isprđeni.
