Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Crnilo

Petak je, 16. marta, koji ne ožujava. Siv, tužan, težak depresivan dan, okrenuo ga kako okrenem, promućkao, prosuo - džaba.

Matematika

Nisam baš neki matematičar, ali nije ni da nisam u pristojnim odnosima sa tom naukom. Imao sam dobre profesore i u srednjoj školi i na fakultetu.

Uskličnik

Ima neke patologije u tome da baš svaki put moram baciti oko na emisije tipa Pressing, Upitnik, Crvena linija, Da Možda Ne, Pravi ugao, ima ih još, ne da mi se prisjećati. Nekad se odlučim pogledati i odgledati, naravno i odslušati, nekad viknem e baš vam je tema, nekad jebo vas gost, ili gosti, pa […]

Ubijanje duše

Ne mogu se sjetiti kako je došlo do priče o klopi, vjerovatno onim "tema temu vuče". A ziher sam ja kriv za dalji tok, kad sam pomenuo dvije situacije u kojima sam se bio vaktile nasao, što me je kasnije koštalo laganog podjebavanja.

Daytonarije

Crtn'o sam negdje, kako će ova 2018. godina, biti bas dobro zajebana. Rekao bi jedan moj rodjak opet ti o "seksu".

Dan opuštanja

Opet mi je, ovih dana, pao na pamet jedan od posljednjih razgovora sa bivšim mi prijateljem, a i evo rahmetli ne prijateljem, na temu vlasti. "DŽ, ti si uvijek bio naivan, vlast je cilj, sve ostalo su sredstva".

Zar opet

Šta zar opet. Što bi reko Sidran, jebaji ga, ko da ja stalno ponavljam to što me navodi da ja stalno ponavljam.

E moj Bobiša

Na jednom skupu '68, na ETFu u Zagrebu, neki je histerik kreštao "dole Praljak". Skočili smo Žuti (pok. Sead Bečević) i ja, inače mirni Sejo bio je brži i razvalio mu šamarčinu.

Ima li prikočiti

Nema roditelja na ulici, nema ni prosvjetnih djelatnika, ne radi se o plaćama, iskreno, i meni se jebe za dualno obrazovanje, koje će svojim glasovima nametnuti roboti SNS-a, kao navodni, posredno preko partija u skupštinske fotelje umontirani narodni poslanici.

Dara Janeković

Bio u Zagrebu. Lijepim i za radovanje povodom. Najstarija, od mojih četvero, upisala se u punoljetne.

Virus

Neki mi virus napao i oči i uši, pa obnevidio i oglušio, iz čista mira počeh skidati sa Youtubea snimak jedne stare TV drame. Kako teče da teče i koliko sam uspijevao hvatati.

Pedesetogodišnjica

Evo je pedeset godina kako je u časopisu Encyclopaedia moderna, broj 5/6, u Zagrebu, objavljena pjesma Gorana Babića, Averzija prema alkoholu (skratih, nema mjesta) - oh smirit ću se ja smirit / ... / ljubit ću ručicu generalnom direktoru / blagosiljat ću glupost partijskom sekretaru /

BEPO

Nisam neki ribar. Ni kao lovac, ni kao ljubitelj pripremljene kako god da je pripremljena. Omakne mi se koji put, ali jedina riba koju potpuno prepušten uživanju klopam, jegulja je. I ne samo zato što nema drače.

Potpala

Za zapaliti bilo koju i bilo kakvu vatru, važna je potpala. Koliko god se razlikuju razlozi različitih paljevina, toliko se razlikuju i paljevine. Poznato je i profesionalcima i amaterima, kako se paliti može i neko i nešto.
Prva Poslednja