Zlatko Paković
Evo nastavka! Kako je i rečeno, prijatelji, dobri poznanici i pozorišni moji saradnici okupili su se u zrenjaninskom Zelenom zvonu, u petak trinaestog, da, dan posle dvanaestogodišnjice ubistva premijera Đinđića, održe javni pomen, ali apel, na koji sam ih s ovog mesta opomenuo, niti su potpisali, niti su pomenuli. Koji apel?
Svetislav Basara
Hrvatska je bar smogla snage da nacrta svoje granice i pomirila se sa permanentnošću bosanskog prisustva u svom uterusu, strpljivo kruži Hrvatska oko Bosne, kao mačka oko miša, na sve načine okoliši i zaobilazi, za razliku od Srbije čije su granice postavljene daleko izvan granica njenih mogućnosti i još dalje izvan granica razuma, a postojeće liče na razvaljeni seoski plot, ili na nešto još gore. Srbija zapravo liči na stvorenje bez kože, izloženo infekcijama bacila najsmrtonosnijih društvenih bolesti, odavno iskorenjenih u ostatku sveta, sa izuzetkom nekolicine državica na Rogu Afrike, Da bi svoje ad interim granice, po nahođenju načisto pomahnitalog istoričara Pekmeščića, proširila do krajnjih granica njegovog ludila, Srbija je postojeće granice prepustila stihijama i slučaju, u Srbiju nekontrolisano ulazi i iz Srbije nekontrolisano izlazi ko god hoće i kad hoće, privid kontrole na graničnom prelazu Batrovci-Bajakovo nikoga, ne bi trebalo da zavara, osim Hrvata zbog kojih je i napravljen.
Svetislav Basara
O kakvom suverenitetu, zapitah se, sanja Republika Hrvatska sa Republikom Bosnom zabijenom do balčaka u samo srce, da ne upotrebim težu reč, njene državnosti? Da li je, pomislih potom, iko u Hrvatskoj, a i drugde na prostoru bivše Jugoslaviji, ikada video mapu Sjedinjenih Američkih Država ili Ruske Federacije i izvukao pouku iz zastrašujuće kompaktnosti američkih i ruskih teritorija? Da li bi SAD i Rusija bile moćne države, kakve jesu, u slučaju da se neka Bosna približi na puškomet Moskvi i Vašingtonu, veliko je to pitanje?
Duško Bogdanović
Ljubiteljima televizije, posebno onim zagledanim u budućnost tog medija, vrlo preporučujem američki film "Noćne hronike" reditelja i scenariste Dena Gilroja.
Reč je surovoj, doslovno krvavoj viziji globalne televizijske sutrašnjice koja, zapravo - negde više, negde manje - već jeste realnost. Vreme sadašnje. Vreme u kojem se medijsko pravilo svih pravila, aksiom u stvari, svodi na teror gledanosti, čitanosti i slušanosti. Ultimativno! U neprestanoj borbi za ostvarenje tog "svetog" cilja, nema zabrana, nema prepreka, nema onoga što se ne može i ne sme objaviti. Mahnito se iščekuju rezultati rejtinga medija i sem toga ništa, ali baš ništa, nije važnije.
Dragoljub Petrović
Stanovi u "Beogradu na vodi" prodaju se pod sloganom: "Nekretnine u koje verujemo". Za razliku od "budućnosti u koju verujemo", čija je maketa u fazi izrade, za nekretnine u koje verujemo postoji maketa, doduše - bez pristupnih saobraćajnica.
Natalija Dević
Upala sam u štrajk prosvetnih radnika u utorak. Pažnju mi je privukao čovek obučen kao strašilo. "Ja sam zamorče lošeg prosvetnog sistema", pisalo mu je na kartonu okačenom oko vrata. Krenula sam da hodam pored njega. Da, svi smo mi danas u Srbiji zamorčići lošeg sistema. I svi koji još osvićemo u Srbiji pomalo smo strašila.
Slobodan Simić
To je bio običan papagaj, kao i svaki drugi. Kupili smo ga pre mnogo godina, dali mu ime "Kića", i smatrali ga članom porodice. Nismo ni slutili da se u njemu krije takav talenat.
Borivoj Erdeljan
Matematički pobednik izbora u Izraelu će brzo biti poznat - samo par sati pošto se zatvore birališta - ali ne i ko će vladati. Od nastanka (moderne) jevrejske države, nijedan osvajač najvećeg broja glasova, pa ni Ben Gurion, nije imao "svoju" vladu. Predviđanja su da ni u ovom brojanju "niko neće dobiti više od 25 procenata", pa sledi politička trgovina da se zauzme šezdeset jedno (od sto dvadeset) mesto u Knesetu.
Safeta Biševac
Da li, četiri dana nakon pada helikoptera i pogibije sedam ljudi, znamo zašto se tragedija desila? Ima li krivih i odgovornih ili je reč o spletu nesrećnih okolnosti? Odgovori na oba pitanja su odrečni, ali možda nam bude jasnije nakon izveštaja komisija. U vreme pisanja ovog teksta, prvi izveštaj još nije saopšten, ali se nadam da neće biti kao u slučaju "Topčider". Nesreća je ujedinila Srbiju, koja je, tužna i žalosna, sluđena raznim kontradiktornim informacijama i glasinama. Oglasio se i premijer Aleksandar Vučić, koji vidi "hajku" protiv ministara Gašića i Lončara. "Ja preuzimam odgovornost. Da su me pitali, a nisu, ja bih rekao - spasite dete. Gašića i Lončara ne dam."
Miloš Mitrović
Imamo mnogo od Češke da naučimo, rekao je premijer Vučić prošle nedelje na poslovnom forumu Srbije i Češke. To sa učenjem mu je, očigledno, postala omiljena fraza. Fraze su za političare i vladaoce, normalna stvar. Neku poruke javnosti treba slati, a ne možete stalno da izmišljate "toplu vodu".
Tadić je, rekli bi zlobnici, voleo da se izvinjava, ali to nisu bile poruke za domaću javnost. Ako je strancima namenjivao reči koje idu u prilog "regionalnom miru i stabilnosti", biračima je, jednostavno, uporno predstavljao sliku o svojoj odgovornoj sveprisutnosti. Kao Vučić, ali uglavnom bez srdžbe.
Svetislav Basara
Zašto se uznemiravam zbog toga, zapitah se, zašto se uzrujavam zbog raspada Jugoslavije, neminovnog, blagotvornog, uostalom, nije li De Mestr negde rekao da se raspadanju palog sveta treba radovati, a Jugoslavija je bila baš sklona raspadanju, a onda se - donekle osokoljen De Mestrom - zapitah u čemu bi mi inače prošao put, ako ne u razmišljanjima o raspadu Jugoslavije i u pokušajima pronicanja u smisao besmislenih, u izvesnom smislu i paranormalnih fenomena, poput fenomena da su se uprkos smanjenju teritorija, rastojanja između bivših jugoslovenskih kasaba drastično povećala. Sve je to stvar percepcije, pomislih, nezgodna je okolnost što je zajedno sa Jugoslavijom propala i percepcija, u stvari najpre je propala percepcija, tek potom Jugoslavija.
Svetislav Basara
Zašto se uznemiravam zbog toga, zapitah se, zašto se uzrujavam zbog raspada Jugoslavije, neminovnog, blagotvornog, uostalom, nije li De Mestr negde rekao da se raspadanju palog sveta treba radovati, a Jugoslavija je bila baš sklona raspadanju, a onda se - donekle osokoljen De Mestrom - zapitah u čemu bi mi inače prošao put, ako ne u razmišljanjima o raspadu Jugoslavije i u pokušajima pronicanja u smisao besmislenih, u izvesnom smislu i paranormalnih fenomena, poput fenomena da su se uprkos smanjenju teritorija, rastojanja između bivših jugoslovenskih kasaba drastično povećala. Sve je to stvar percepcije, pomislih, nezgodna je okolnost što je zajedno sa Jugoslavijom propala i percepcija, u stvari najpre je propala percepcija, tek potom Jugoslavija.
Boris Jašović
Konačno počinje dugoočekivana rasprodaja socijalnih stanova u okviru humanitarne akcije pod nazivom "Beograd na vodi". Vest je na Kanskom festivalu nekretnina i investicija obznanio gradonačelnik Mali, predstavljajući tom prilikom makete dvadesetospratnica koje će činiti ugaoni kamen budućeg stambeno-socijalnog kompleksa (nazovimo ga "Nelson Mendela"). Nije bitno što pomenute građevine još uvek predstavljaju arhitektonsku fikciju i što se rasprave o "Beogradu na vodi" održavaju na fiktivnim tribinama. Daleko je važnija činjenica da će se u tim dvadesetospratnim maketama jednog dana baškariti postmoderni lumpenproletarijat.
Cvijetin Milivojević
Pitam se nešto, sve i kad bi nekim neverovatnim slučajem to i hteo, kome bi naš kancelar podneo ostavku? Lako je bilo đeneralu Milanu Nediću - on je svoj samootpust, sa potpisom ostavki svih svojih ministara, 16. septembra 1942, lično predao nemačkom Vojnom zapovedniku Srbije, artiljerijskom generalu Baderu. A mogao je da se obrati i komandantu SS trupa ili šefu "Virtšaftsfirunga" koji je, i inače, u tzv. srpsku vladu nacionalnog spasa ubacivao ministre po svom nahođenju i đeneralu Nediću izdavao imperativna naređenja!
Svetislav Basara
Sreća je što zločini počinjeni u romanima još uvek ne podležu krivičnoj odgovornosti, neće to dugo biti tako.
Zamrzi ono što te voli i zavoli ono što te mrzi." Jakob Beme