Svetislav Basara
Ako nekim slučajem smislite neki društveno koristan projekat, pa vam padne na pamet da ga učinite poznatim i prepoznatljivim u javnosti, oglašavanje će vas koštati ko Svetog Petra kajgana, jer će vas marketinška odeljenja novinčina serbskih temeljno opelješiti za reklamni prostor. Ali ako ste, počem, terorista, pa naumite da nekom pripretite ili da najavite neki pokolj, to vas u novinčinama serbskim neće koštati ni dinar. Kao što ni dinara nije koštalo sirijskog džihadistu, izvesnog El Albanija. Naprotiv! Ovdašnje žutare su jedva dočekale da srpskom narodu i senatu podastru El Albanijev poziv balkanskim muslimanima da mu se pridruže u Siriji ili da - ako ih baš mrzi da potežu tako daleko ili ako nemaju para za podvoz - započnu sa terorističkim akcijama u matičnim državama.
Svetislav Basara
U pravu je Zlatko Paković: iskustvo nam je nepismeno! A takođe je u pravu i kada kaže da smo mi verovatno jedina zemlja u Evropi i u svetu u kojoj se slavnim postaje tako što te političari instaliraju na mesto direktora neke od ustanova kulture. Tako se pre dve i kusur godine prekonoć proslavio Andrej dr Fajgelj, renesansna jedna ličnost, sada već bivši direktor novosadskog Kulturnog centra. Za razliku od, recimo, Saše Timofejeva, koji je po isteku roka trajanja filozofski izjavio - politika me dovela, politika me smenila - Fajgelj dr Andrej nije baš laka srca prihvatio katil-ferman.
Zoran Panović
Ako verujete da su Amerikancima Miroslav Mišković, Stanko Subotić Cane i Saša Janković bili glavne teme u agendi za propitivanje Vučića tokom posete SAD, onda ste verovatno uvereni da je Madlen Olbrajt na nosaču aviona "Saratoga" negde u Sredozemlju inkognito primila Željka Ražnatovića Arkana da proveri koliki je njegov prevratnički pretorijanski potencijal, ili da ga zamoli da se bar ne meša kad srpska opozicija krene da ruši Miloševića.
Božidar Mandić
Teško je ne razmišljati o epohi u kojoj živimo a da ne sagledamo teške posledice nerazmišljanja. Čovek nije homo sapiens, već sluga obesmišljene upotrebe glave (ili mozga). Čovek je statua kojoj se ništa ne može zameriti, sem da bi mogao početi da razvija misao - to znači, da misli. Bio bi to najveći kapital za samog čoveka i čovečanstvo. Naime, čovek ne želi da sagleda poraze koji se već sada negativno odražavaju po planetu i ljudsku psihu, klimu i sveopšte stradanje. To nisu više samo pesnički simboli, nego faktički ukazatelji. Mučnina je počela da traži muku jer joj prija. I to je novi princip omamljene masovnosti. Trčimo ka onome od čega ćemo stradati.
Vladimir Jokić
U utorak koji prvi dođeDanas će proslaviti osamnaesti rođendan. A kada je 2001. slavio četvrti, na ovom istom mestu, u kolumni Dnevnik pobednika, ostalo je zabeleženo sledeće.
Ivan Džidić
Vakat je ako pika ona "kad li - tad li". Povijest pokazuje da pika. U najkrajnjem slu~aju zato, do sada nije osporeno, {to "sve {to se rodi, naravno je i da mre". Kako tako.
Borka Pavićević
U stvari, ne mogu vam u celosti, a niti delimično predstaviti knjigu "Geneza cvijeta Bogdana Bogdanovića", koju su pripremile Nataša Jovičić i Tea Benčić Rimay (Nakladnik: Spomen područje Jasenovac), jer je knjigu upravo donela arhitekta Ljubica Slavković iz Beča i iz posete Kseniji Anastasijević, Ksenija je poslala knjigu. (Jednom, ako za to bude prilike, rado bih govorila o ženama poput Ksenije koje u potpunosti i na svaki način zaštite i prononsiraju delo svojih supružnika.)
Aleksej Kišjuhas
Ko je beše rekao da se istorija koja se ne nauči ponavlja? Romerovski zombi-ustanak četničkog nacionalizma 1990. godine je rasturio Jugoslaviju u krvi, kapitalizmu i genocidu, a svoju ne-tako-epsku završnicu ima u rehabilitaciji Draže Mihailovića 2015. godine.
Nikola Samardžić
Srbija kao da je u poslednjih nekoliko meseci smogla snage da se počne oslobađati patološke veze s Rusijom. Zaštitnice, stvarne ili izmišljene, najgorih osobina našeg društva i politike. Taj proces zasad je površan. Srbija u svakom trenutku može ponovo prepustiti budućnosti u koju će je povesti službe, karteli, nacionalni gurui, hodajući sveci.
Svetislav Basara
Možda, Panoviću, nisi znao da smo nas dvojica Hrvati. Ni ja to do jutros nisam znao, ali sam se naprasno nacionalno osvestio pročitavši tekst jezikoslovca, dr Ivana Klajna, koji u svojoj rubrici napisa da papu Franciska (Toma Nikolić) treba da zovemo Franja jer je to "bolje" nego da ga zovemo Franjo, s hrvatskim "o", budući da bi "neki Petar, i Simeon ili Lazar kod Hrvata bili Pero, Simo i Lazo". To je, da kažemo, tipično beogradski pogled na jezik iz prostog razloga što najmanje polovina (a možda i više) Srba govori Pero, Simo, Lazo. Da li je na pomolu još jedna srpska podela u kojoj će Pera ustati protiv Pera (genitiv od Pero) a Lazo protiv Laze, materine maze. Neće, more! Samo ćeram komendiju, uz napomenu da je jezik isuviše ozbiljna stvar da bi bio prepušten lingvistima.
Svetislav Basara
Možda, Panoviću, nisi znao da smo nas dvojica Hrvati. Ni ja to do jutros nisam znao, ali sam se naprasno nacionalno osvestio pročitavši tekst jezikoslovca, dr Ivana Klajna, koji u svojoj rubrici napisa da papu Franciska (Toma Nikolić) treba da zovemo Franja jer je to "bolje" nego da ga zovemo Franjo, s hrvatskim "o", budući da bi "neki Petar, i Simeon ili Lazar kod Hrvata bili Pero, Simo i Lazo". To je, da kažemo, tipično beogradski pogled na jezik iz prostog razloga što najmanje polovina (a možda i više) Srba govori Pero, Simo, Lazo. Da li je na pomolu još jedna srpska podela u kojoj će Pera ustati protiv Pera (genitiv od Pero) a Lazo protiv Laze, materine maze. Neće, more! Samo ćeram komendiju, uz napomenu da je jezik isuviše ozbiljna stvar da bi bio prepušten lingvistima.
Nataša B. Odalović
Ne znam ima li zemlje sa više problema a da se do te mere na iste ne obazire, nego se iz petnih žila trudi da se svađa oko zamlata, besmislica, izmišlja teme i bespredmetne probleme, i tako sastavlja neki društveni život od danas do sutra. Neko mi je od čitalaca zamerio prošle nedelje kako samo kritikujem, a tekst je bio glede Borka Stefanovića, dočim mi ne valja niko ko nešto pokušava. Nije to bez vraga. Ima istine, ali da ne ostavim čitateljstvo bez odgovora: Protiv Borka nemam apsolutno ništa. Nažalost ne zato što je Borko nekim volšebnim načinom kreirajući ex nihilo ponudio nešto opipljivo u čemu vidim spas za sve, već zato što Borku nemam šta da zamerim, jer čovek do sada nije ništa uradio zbog čega bi ga valjalo ganjati po štampi. Bar da ja znam. No to i jeste tužno. Ne znam koliko je emisija, intervjua i ne znam čega upriličeno oko Borka, a još više ljudi iz njegovog okruženja, za koje čak ne znamo sa sigurnošću jesu li njegovi ljudi, a da niko ne razume zašto.
Zlatko Paković
Iskustvo nam je nepismeno. Za tu nepismenost koja zna da piše i čita slova, reči i rečenice, ali ne ume da tumači kontekst, nepismenost (koja zna da crta cifre i da računa na udobne položaje, ali ne zna da "konta" nelagodnost), u onoj sferi koju zovemo opštim dobrom, javnom stvari - res publica, zadužena je, združenim radom u kontinuitetu, već deceniju i po prošlog i isto toliko ovog stoleća, pre svega elita u našoj savremenoj kulturi. Njihovo napred, naše je nazad.
Nina Savčić
Društveno-političke promene često liče na geološke procese. I po tempu i po posledicama. Tempo ume da bude spor, skoro neprimetan, a posledice fatalne. Dok se ta tiha pomeranja dešavaju, ljude podešene na druge frekvencije nije mnogo briga za ishod jer mahom žive u čudnom, iracionalnom poimanju vremena u kojem je sadašnjost večnost. Čitala sam da će se za vek do dva nivo mora popeti za dvadesetak metara. Potopljeni će biti neki delovi Zemlje i naša vodena planeta će znatno drugačije izgledati iz kosmosa. Ali, mi za sada o tome ne razmišljamo, šta nas briga.
Dragoljub Petrović
Volim da pogledam Kesića, a u toj emisiji mi se najviše svidelo kad me pohvalio Miki Manojlović - rekao je, ukratko prepričano, srpski premijer odgovarajući nedavno na nezgodno novinarsko pitanje: "Da li gleda Kesića?" Što jes, jes, najbolja fora viđena u pedeset i kusur emisija "24 minuta" bila je kada se tamo pojavio Miki Manojlović i rekao da neke njegove predstave ne bi ni bilo da nije bilo Vučića. Tako da oni koji kažu da je premijer egomanijak, kao i obično greše. Premijer nije egomanijak, nego možda nema isti smisao za humor ko ostatak planete, što je legitimno. I još jedna njegova šarmantna specifičnost.