Miloš Vasić
Uživanje u predizbornoj tišini, ćutnji, mučanju i uzdržavanju od budalaština pokvareno je pre neki dan: neko se nepromišljeno setio da predloži skraćenje tog rahata na 24 sata ili čak samo na dan izbora. Znamo da ima raznog sveta i raznih ukusa; ovo je slobodna zemlja i svako može da voli predizborne kampanje, šta mu ja mogu.
Svetislav Basara
Moglo se očekivati da će u petak, u Ateljeu 212 doći do još jedne srpske podele, ali dubina najnovijeg raskola prevazilazi i najpesimističkija očekivanja. Govorim o premijeri predstave „Zoran Đinđić“ na koju, iako pozvan, nisam otišao.
Vladimir Jokić
Imperare sibi maximum imperium est.*(Seneka)* Lat. Vladati sobom je najveća vlast
Zoran Panović
Ako je svojevremeno Hag Koštunici bio deveta rupa na svirali, danas je rupa s tim brojem rezervisana za kulturu. Rezervaciju su izvršile političke snage koje imaju veći rejting od V.K. Mislimo na kulturu kao takvu. Ništa konkretno. Jer da bi se došlo do konkretnijih stvari, kulturu prvo treba locirati kao opšte mesto. Možda je najpoštenije da se kulture setimo u izbornoj tišini jer time najmanje rizikujemo da je prekršimo. Bilo je i ponekog kulturnog radnika u kampanjama, ali samo da podrži određenu politiku. O promeni famoznog kulturnog modela ni reči. Ili je kultura danas sport. I navijanje. I lake note.
Svetislav Basara
Eh, Krleža! Ima li nepodesnije ličnosti za predizbornu ćutnju. Taj baš nije znao da zaćuti. Bio je toliko glasan da se još uvek odlično čuje, iako je premetnuo svetom pre više od trideset godina. Za života je bio poveliki trn u oku palanačkih mrsomuda i bajagi poštene inteligencije, a takav je ostao i u smrti: Bič Božiji za nadobudnu srpskohrvatsku/hrvatskosrpsku malograđanštinu.
Ivan Džidić
I neću ja pričati kad je već Danil Ivanovič sve neizmijerno bolje ispričao. Kad bih mogao ukrasti, ne trepnuvši ukrao bih.
Zlatko Paković
Za levu misao ključni su odnos prema privatnoj svojini i solidarnost, a upravo to je ono što danas, ovde i sada, zaboravljaju javni intelektualci koji sebi laskaju da su levičari, prema drugom ispunjavajući jedino ono što im nalaže zakon. Izvan delokruga legalnih dužnosti, ogromno je polje mogućnosti za legitimne odnose koji bi vremenom mogli korenito da izmene i pravni sistem.
Svetislav Basara
Opet smo u ćutnji, cenjeni piblikume, a to ovde mnogima teško pada. Takav nam je identitet. Na dupe bi progovorili samo da ništa ne kažemo. Uzmimo mene, na primer.
Dragoljub Petrović
Spot Borisa Tadića za drugi krug predsedničkih izbora bolji je od onog u prvom - ovde konačno izgleda ko čovek od krvi i mesa, koji malkice krši autonomiju univerziteta, samim tim što je u dvorište svog bivšeg univerziteta doveo celu DS televizijsku ekipu, plus DS statiste koji promiču u dubini totala, plus sebe lično, predsednika DS... Sniman je brzo, to se odmah vidi, jer je portir dvaput izlazio da proveri - „koga ste pitali da tu snimate“ - i garant triput zvao miliciju. Patrola SUP Stari grad napisala je u službenoj belešci: „Legitimisano je lice Tadić Boris, dramski umetnik iz Beograda, neosuđivan, za koga je utvrđeno da se bavi snimanjem reklama za Always uloške. Utvrđeno je da kada se na taj uložak prospe plava farba, i iseče se makazama, ništa ne curi. Zaista impresivno“ - bila su ushićena oba pozornika u majicama sa likom Ivice Dačića.
Aleksej Kišjuhas
„Dečko koji je vikao vuk“ je legendarna basna još legendarnijeg Ezopa. U standardnoj verziji ove priče, dečak koji je čuvao ovce iz dosade i/ili razonode uzbunjuje stanovnike svog sela vičući „vuk, vuk!“.
Svetislav Basara
Prokrust beše onaj antički napasnik koji je goste, ako li mu se samo ne uklope u krevet, skraćivao za glavu ili ih rastezao dok ne upasuju, a u prenesenom smislu izraz „Prokrustova postelja“ se upotrebljava kada nešto nazor uguravamo u zadati okvir.
Duško Bogdanović
Stigosmo i do poslednjeg (?) nastavka televizijskog serijala Izbori međ Srbaljima, najdosadnijeg i najbezveznijeg (polu)proizvoda u nekratkoj istoriji prisustva televizora u političkom životu naše tatkovine.Večeras je, nadam se, samo verbalni ‚‚fajt‚‚ između Borisa Tadića i Tome Nikolića. Derbi u kojem je, u koncepcijskom smislu, ama baš sve izvesno. Dakle, Veliko pretvaranje protiv Velikog prenemaganja.
Borka Pavićević
„Građani Srbije“ ne silaze sa usta, što napućenih, što stegnutih, što osušenih, što napumpanih, što ispražnjenih, što oblizivanih, izbljuvavaju se i ispljuvavaju „građani Srbije“ svih veroispovesti, nacionalnosti, seksualne opredeljenosti i ostalih značajki neizmernog poštovanja svih ljudskih prava. Taksativnih.
Borivoj Erdeljan
Izraelci su zaspali uvereni da ih odlukom Benjamina Netanjahua početkom septembra čekaju vanredni izbori, a probudili su se - umesto sa kabinetom koji se sprema za odlazak - sa jednom od najbolje stojećih vlada u Knesetu u šezdeset četiri godine postojanja moderne jevrejske države (podrška 94 od 120 poslanika).
Safeta Biševac
Čudo se desilo. Mančester siti je, posle 44 godine, postao prvak Engleske u fudbalu. Godinama je u nezvaničnoj kolevci „najvažnije sporedne stvari na svetu“ suvereno vladao Mančester junajted. Jadni „građani“, ili mančesterski „svetlo plavi“, ništa nisu mogli da učine protiv komšija, „crvenih đavola“. Onda je, pre nekoliko godina, stigao kapital iz UAE. Mnogi se zgražavali, mudrovali da engleskom Premijer ligom neće vladati novobogataši ni tajkunsko-ruskog ni naftaško-arapskog roda, ali, strpljiv rad kombinovan sa puno novca dao je rezultat.