Zoran Panović
Decembra 2008. godine Boris Tadić je potvrdio da „ne postoji stranka koja nema mangupe u svojim redovima“. Pa zar je moguće da na Glavnom odboru Demokratske stranke održanom u prošlu sredu nije bio nijedan „mangup“, a pošto ih ima, znači li da su oni ostali pred vratima. Dva-tri dana pred taj famozni GO, naslušao sam se priča članova DS, da ne kažemo možda i nekog člana GO, kako je „dara prevršila meru“, „kako ovako više ne može“, i tako to.
Duško Bogdanović
Prateći domaće medije, ponekad, ali uistinu, pomislim da sam podanik nekakve banana republike. Ne mogu da verujem da vidim to što gledam na televiziji: Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, u prisustvu Ivice Dačića, našeg (?) ministra unutrašnjih dela, (u tehničkom mandatu formalno, ali u funkcionalnom smislu, jedinom, valjda, od članova vlade, u punom kapacitetu) javno, pritom potpuno besramno, gotovo besprizorno, sastavlja budući kabinet Republike Srbije.
Miloš Vasić
„Ide Mile lajkovačkom prugom,Ide Mile sa još jednim drugom“.
Svetislav Basara
Danas je, cenjeni publikume, u ovoj kolumni Dan žalosti. Smrt je ovoga puta uzela Radovana Bigovića, čoveka koga sam dobro poznavao i koga sam veoma voleo i cenio. Pomalo paradoksalno, dok smo Radovan i ja bili mlađi i dok smo se redovnije viđali, često smo, uz čašicu, razgovarali upravo o smrti.
Ivan Džidić
Otkud, recimo, lipanj u maju? Jer je u maju uglavnom svibanj, koji se i na ovom zemljopisu nekad tako imenovao, mada se ovdje misli da su autori Hrvati, sa čime se u barem još četiri nehrvatska prostora ne bi složili. Doduše, ovdje malo ko zna da je svibanj davno bio i cvetanj. Kad sve cvjeta. I da je odmah za njim crešnjar, kad stiže prvo voće.
Svetislav Basara
Veliki je bio dan prošli četvrtak, dame i gospodo, rekao bih istorijski, bio je to dan u kome je Tomislav Nikolić u prisustvu najuglednijih vezira, čardaklija, silhadara, kajmakama i muselima, svečano položio zakletvu.
Vladimir Jokić
IDVORBeograd, Andrićev venac, Dvor. Diplomirani student Beogradskog univerziteta, Boris Tadić, dočekuje srpskog domaćina Tomu Nikolića i pokazuje mu njegovo novo domaćinstvo. Vodi ga iz kabineta u kabinet, iz plavog u žuti salon, pokazuje mu balsku dvoranu, kladionicu, budoare, teretanu, đakuzi, klozet s daskom...
Nataša B. Odalović
Kad se ono Toma Nikolić opraštao od SNS, pa se rasplakao za govornicom, vele insajderi da mu je Vučić, kad su se obojica onako rasplakani zagrlili, otpevao tiho: „Briši, briši suze s lica, ja sam tvoja naslednica...“ Sad da l’ je baš tako bilo, ne znam.
Zlatko Paković
Odlukom Siniše Mihailovića, selektora fudbalske reprezentacije Republike Srbije, fudbaler Adem Ljajić je odstranjen iz reprezentativnog tima jer nije pevao državnu himnu „Bože pravde“ pre prijateljske utakmice sa reprezentacijom Španije.
Svetislav Basara
Stvari, dakle, stoje ovako. Ljajić, Adem, ne Rasim, fudbaler i reprezentativac Srbije izbačen je iz reprezentacije jer nije hteo ili nije umeo da pre neke tekme (ne znam koje, ne zanima me fudbal) otpeva himnu „Bože pravde“. Selektor naše zbornaje komande tu brljotinu pravda klauzulama nekakvog ugovora, sporazuma, čega li već, a psihotizovana javnost se zdravo uskurobecala. Te tako mu i treba kad neće da peva našu himnu, te šta on misli gde živi, te ako hoće da igra, ima da peva. Zašto da peva? Čovek je fudbaler, ne pevač, a zakon o državnim simbolima je jasan: prilikom intoniranja državne himne treba ustati i time izraziti poštovanje, što i ja redovno činim kada se zadesim na mestu gde se izvodi himna, mada mi ni u snu ne pada na pamet da pevam, a i da mi padne, od toga bi bilo malo vajde jer napamet znam samo dve strofe. Ljajić je, opsetimo se, bio u stojećem stavu.
Dragoljub Petrović
Najviše mi se sviđa kod Tomislava Nikolića što on uopšte ne liči na Tomislava Nikolića. Da sam ranije znao da Tomislav Nikolić uopšte ne liči na Tomislava Nikolića, ne bih skrko na negativnu kampanju oko tisuću miliona, sve pare predviđene za katran i perje na figuri Tomislava Nikolića preusmerio bih na kreativnu negativnu kampanju protiv Jorgovanke Tabaković.
Svetislav Basara
Vickast je i pronicljiv momak Vlada Kecmanović, jedan od najmlađahnijih korifeja srpstva i čekićstva. Prepoznao se Vladimir u mojoj sintagmi „rodoljupci-ćosićevi-dupeljupci“, pa se promptno oglasio u Danasu, što je sasvim ok, ali, da tako kažem, stvari nisu poređane baš onako kako bi Kecmanovićev ego voleo da jesu ili da nisu, sasvim svejedno.
Duško Bogdanović
Bio sam sasvim siguran da će Siniša Mihajlović, novi srpski selektor, već na evropskoj turneji doći u konfliktnu situaciju u kojoj će „na živo“ podsetiti na sve osobine svog karaktera. A narav mu - prateći ga, doduše sa strane i na daljinu već dve decenije - pouzdano znam, jednostavna nije: ponosan, iskonski čestit, svojeglav do isključivosti, pritom često čak i svesno na svoju štetu, naglašeno principijelan. Reč je čoveku koji poštuje reč. Svoju i tuđu. Nepredvidiv u reakcijama i sklon konfliktima. Nešto poput novogodišnje prskalice...
Vladimir Matković
„Biti novinar u novinskoj agenciji pomaže u pisanju zato što vas uči da pronađete prave reči i da pišete kratko što i jeste dobra škola za pisanje romana“, kaže za Danas francuski novinar i književnik Erik Faj koji je na ovogodišnjim „Molijerovim danima“ predstavio svoj roman „Nagasaki“ (izdavač: Geopoetika, prevod s francuskog Jelena Stakić).
Aleksej Kišjuhas
Neposredno nakon inauguracije, novi francuski predsednik Fransoa Oland je požurio u čuveni pariski park Tiljeri. Oni obavešteniji turisti će znati da je reč o prelepom ozelenjenom prostoru između muzeja Luvr i trga Konkord. Oland je, naime, žurio da istog dana kada je postao predsednik, na improvizovanoj bini u parku održi jedan popodnevni govor. Tamo, pod senkom spomenika Žilu Feriju, jednom velikom francuskom državniku, kojem je Oland simbolično došao da se pokloni.