Safeta Biševac
U nekadašnjoj Jugoslaviji deca su u školama učila da žive u najlepšoj i najbogatijoj zemlji na svetu, a godinama je nezvanična parola bila "nema problema".
Svetislav Basara
Je li, more, Panoviću! Da počem ti nisi pisao jučerašnji redakcijski komentar u kome lamentiraš nad raskolima u DSS-u? Ako i jesi, nema veze. Nije to tema naše današnje kolumne. Tema je - takozvana "nacionalna politika", tako draga svim DSS-ovim odlomcima i frakcijama.
Boris Jašović
Je li čaša do pola puna ili je od pola prazna? Tako nekako glasi narodski psiho-test kojim prefrigane strine proveravaju moralno-političku podobnost potencijalnih zetova? Pa se ti majčin sine odluči šta ćeš odabrati. Puno ili prazno?! Otpremninu ili platu? Život ili...
Cvijetin Milivojević
Čitam izdaleka, odavde iz "puste Londre", da se Ekselencija, izgleda, ispisao iz "sestara karmelićanki", reda bosonogih zavetnica tišine, u koje se, onomad, dragovoljno zaredio, vukući za sobom, u tamu ćudoređa i muka, kao odlazeći faraoni svoje žive sluge u tminu zazidane piramide, i tzv. sudije tzv. Ustavnog suda Srbije.
Svetislav Basara
Svima ovih dana puna usta regionalnih pomirenja, a na takozvanom terenu - čuda i pokore, buka i bes. Evo, recimo, hrvatski Overlord, Milanović, glatko odbio velikodušnu ponudu našeg Overlorda da se ustanovi opšteexjugoslovenski dan sećanja na žrtve rata.
Dragan Vujadinović
Ova nesnošljivo drske tropske vrućine, "usred Srbije, gde im mesto nije", definitivno udarile u glave. Raje i političara. Pogotovo na vrelom beogradskom asfaltu.
Miloš Mitrović
Srbija je do sada Hrvatskoj uputila oko 150 protestnih nota, pohvalio se ministar spoljnih poslova Ivica Dačić. Nije precizirao da li je reč o notama upućivanim još od uspostavljanja diplomatskih odnosa Hrvatske i bivše SR Jugoslavije ili se to odnosi na nešto skorije vreme.
Dragan Vujadinović
Ova nesnošljivo drske tropske vrućine, "usred Srbije, gde im mesto nije", definitivno udarile u glave. Raje i političara. Pogotovo na vrelom beogradskom asfaltu.
Svetislav Basara
Of, lele, lele! Prosu se onomad po beogradskoj čaršiji i mahalama kataklizmična vest da je Sanda Rašković Ivić izbačena iz DSS-a. Odmah sam znao da se tu radi o klasičnoj dubari. A kako sam znao?
Svetislav Basara
Osvanu i subota, dan za kulturno uzdizanje i - kako se to visokoparno kaže - preispitivanje tradicije. Čitam ovih dana po kulturnim rubrikama novinčina serbskih da je u takozvanom Pozorištu na Terazijama izbila pogolema afera. V čjom bilo djelo? Eh, v čjom? Kokan Mladenović - koji je u rečenom pozorištu napravio iha-ha sjajnih predstava - beše se sa pozorišnim menadžmentom dogovorio da na scenu postavi "Koštanu" Bore Stankovića. I šta?
Zoran Panović
Sećate li se sprdnji kako je Tuđman čekao Džordža Buša starijeg ispred WC-a da bi ga zamolio da nešto uradi za Hrvatsku? Tako se Milošević nikada ne bi ponizio, kao što nije hteo da primi ni američkog ambasadora Zimermana, kamoli da na vreme počne da traži zapadnog patrona Srbije, kao što je katoličkoj Hrvatskoj to bio Hans Ditrih Genšer, ili ranije pravoslavnoj Grčkoj Valeri Žiskar D'Esten. Sad bar znamo da bi Vučić, ako treba za Srbiju, Angelu Merkel čekao bez blama ispred WC-a, kamoli Obamu.
Ivan Džidić
Svak je svakom, uglavnom svom, slag’o kajle, što strateške, što taktičke, pa je jedan epilog za strateške, ne vraćaju se, drugi za taktičke, vraćaju se. I eto fino etnički čistih prostora.
Vladimir Jokić
Drugog dnevnikPONEDELJAK, 3. avgustEto me s jaranima u Guči. Lijepo smo putovali, nigdje nikakvoga belaja. Smjestili se na kraj kasabe, u avliji Miralemovog ahbaba kad je ono Miralem šverco benzin preko. Umili se, skockali, pa, tako napucani, krenuli u život. Avdo, Miralem, Sejo i ja pod šatru kod Zaima na pivu, a Enes, Ibro i Fuad da učine đir po mjestu.
Božidar Mandić
Sve opravdane činjenice brzo nas demantuju čim poverujemo u njih. Ovo je vreme brzih promena, brzina nam ne dozvoljava da budemo u pravu. Ona se povećava a prostor sužava. Ideje su pritisnuta sa dva vodenička kamena koja melju ljude.
Aleksej Kišjuhas
Ljudi obično ne znaju da mi nismo jedini ljudi koji su ikada živeli na planeti Zemlji. Ili znaju, ali to do kraja ne skapiravaju. Da, upravo tako, čovek nije jedina ljudska vrsta koja je ikada postojala. To jest, živa bića koja su pripadala rodu Homo bila su brojna i raznovrsna, a mnogi od tih ljudi živeli su pored nas ili čak uz nas same, Homo Sapiense. Slike evolucije ljudske vrste iz udžbenika za osnovnu školu ili sa interneta obično predstavljaju niz nekakvih pogrbljenih majmunolikih stvorenja koja se vremenom sve više uspravljaju i na kraju dospevaju do čoveka, jednog jedinog i jedinstvenog.