Duško Bogdanović
Evo nas u drugoj epizodi srpskog (post)izborno-medijskog igrokaza. Akteri na sceni su uglavnom isti, publika je, dočim, za razliku od premijere, u vrlo pasivnom položaju. Sedi i gleda. Čeka nove zaplete. Eventualna iznenađena.
Svetislav Basara
Šta ono, dame i gospodo, biva kada žaba vidi da potkivaju konja? I ona diže nogu, šta bi drugo, ali pritom ne razmišlja može li njena noga podneti poveliku ekserčinu. Ima tu još razlika. Konjske kopite se ne jedu, a žablji bataci su gurmanski specijalitet. Sve je ovo bio uvod u jednu priču koja se, koliko vidim, valja iza bosanskih gudura.
Dragan Vujadinović
Bi šta bi. Tresla se gora, rodio se PPV na kub (kvadrat je malo). Opozicija u tragovima. Idila – sami smo vlast. Jednopartijski sistem se vraća. Josip Broz Vučić. Potencijalni kritičari su ili „ispod crte“, ili oko izbornog cenzusa („petice“).
Miloš Mitrović
Ode Venecija, otcepi se od Italije! Eto im za Kosovo, a i za Đanija de Mikelisa što je priznao Hrvatsku i Sloveniju. Tako se, otprilike, u ozbiljnim srpskim medijima tumači prošle nedelje organizovani internet referendum o nezavisnosti italijanske regije Veneto.
Svetislav Basara
Da li jedno društvo postaje kriminalizovano u momentu kada zbivanja u njemu počnu opasno da liče na film „Sin City“? Jok, more. Takozvane negativne utopije – i Sin City među njima – snimaju se (i pišu) pre totalne kriminalizacije društva. Moglo bi se reći da sveopšta kriminalizacija nastupa u momentu kada se kriminal „normalizuje“, uljudi, pa ako hoćete i sofistikuje. E tada, cenjeni publikume, dobijamo gangstersku nižu, srednju i višu klasu, gangstersku „inteligenciju“ i gangsterski džet-set. Uz to ide i odgovarajući sistem „vrednosti“ – keva, rolex, otadžbina, audi, poštovanje... pročaja.
Zoran Panović
Možda se ne sećate, ali u davna opoziciona vremena između Građanskog saveza Srbije (iz koga je dobrim delom nastala LDP) i DSS postojala je neka vrsta protokola o saradnji. Ili više o poštovanju. U smislu kako na zajedničkom cilju demokratizacije Srbije mogu da sarađuju dve koncepcijski i ideološki različite stranke. Tako mi je bar to nekad objašnjavao Vojislav Koštunica.
Aleksej Kišjuhas
Nekada pogrešimo. Ili zabrljamo. Ali to je okej, zar ne? Uostalom, već imamo čitav niz spremnih opravdanja za naša brljanja: "Grešiti je ljudski", "Pogreši čovek", "Učimo na greškama" i tome slično. Ovo poslednje je posebno uporno i sveprisutno. Svi se sećamo životnih trenutaka kada nam je nešto zaista traljavo išlo, kada smo grešili, ali zatim postajali sve bolji i bolji. Holivud je riznica ovakvih inspirišućih motiva, od "Bekstva iz Šošenka" do "Rokija III".
Ivan Džidić
Nešto i nisam baš siguran da sam i ja morao predglasački šutiti. Na ovom mjestu, dan prije glasanja. Kad se glasalo za dodjeljivanje love onima koji pređu cenzus. Što po glavi skupštinara, što po glavi ministra, još po kojoj glavi, ili što po takozvanoj parlamentarnoj partiji.
Božidar Mandić
Ubeđen da svet ne može biti bolji, čovek čini sve da bude još gori. I još gori, smatrajući da time doprinosi razvoju situacije. Napredak potvrđuje da je čovek najinferiornije biće na svetu, a progres da dvonožac jedino zna da propada.
Vladimir Jokić
Gde su, šta rade? (Soraja)I bi šta bi. Srbija je izabrala najbolje što imade, sad se odmara. A za to vreme...
Zlatko Paković
Pre nekoliko dana štampana je Antologija savremene kosovske drame, pod naslovom "Let iznad kosovskog pozorišta", koju su priredili Saša Ilić i Jeton Neziraj, u izdanju Radničke komune Links iz Beograda. I dok se ta knjiga, za koju je autor ovih redova pisao predgovor, još nije pojavila u knjižarama, upoznaćemo s njom čitaoce Danasa.
Nataša B. Odalović
Petar Luković, novinar, i jedini stvarni pobednik ovih izbora, nasmejao me je do suza opraštajući se sa svim gubitnicima nežnim rečima: „Zbogom, mala moja pišo.“ Sa onim koji su u prošlim izborima pomogli da Vučiću krene, a „alkaponcima“ demokratskog bloka padnu akcije, taj Luković ne prestaje da šalje iste, oproštajne poljupce. Ta „nuspojava“ - koja je pratila glavnu igru, za mene predstavlja tajno mesto raskrinkavanja srpske pseudograđanske palanačke svesti. Vučić je lider napunjen helijumom. Ali Vučić će se izduvati. Od životne važnosti za srpsko društvo je dekontaminacija svega onog što kobajagi nije Vučić.
Svetislav Basara
Referendum na Krimu, čijem bi rezultatu i Vučić pozavideo, prošao je nekako u zasenku ovdašnjih izbora, u zabavljenosti sopstvenim jadima i u lizanju državničkih gubitničkih rana. Kao što sam vaktile već napisao, zvanična Srbija se tokom čitave ukrajinske krize ponašala uzdržano, što će reći mudro, a to je, složićete se cenjeni publikume, u Srbiji nezapamćeni presedan.
Natalija Dević
Žena voli svoju lepotu. Odličan je to mamac. Ali, kad planira život, osvajaće duhom. Naročito ako je mudra da razume da muškarac na lepotu reaguje, a duh ga zadržava.
Svetislav Basara
Televizija B92 je prekjuče upadljivo zaličila na Reviju 92. Nisam sasvim siguran da štampana stvar koju pominjem još uvek izlazi, pa ću da vas podsetim o čemu se tu radi. Revija 92 (ako više nije) beše šarmantno glasilo, blisko policajnim i „bezbedonosnim“ strukturama koje je u celini i celosti bilo posvećeno mračnim stranama života - kriminalu, narkomaniji, ubistvima i njihovom rasvetljavanju i - uopšte - društvenim pikanterijama. Posle su BIA i policija razgranale izdavačku delatnost, pa je Revija 92 pala u zasenak. Mada, ne bi me začudilo da još uvek tavori na marginama našeg novindžijskog polusveta.