Aleksej Kišjuhas
Zamislimo da je 2020. godina. Nakon surovih godina provedenih u merama štednje, fiskalnoj konsolidaciji, stezanjima kaiša i sličnim eufemizmima za proliferaciju bede, svaka četvrta osoba u Srbiji je nezaposlena. Kada je reč o mladima od 18 do 24 godine, stopa nezaposlenosti je 54 odsto. Indeks siromaštva je porastao za 24 poena. Plate u već skresanom javnom sektoru su smanjene za 50 procenata. Smanjena je i minimalna zarada, kao i doprinosi za nezaposlene. Ukinuta je većina socijalnih davanja, kao i stečenih prava u vezi sa radom. Javni dug je na početku krize bio na 120 odsto BDP-a, a nakon mera štednje je na 175 odsto. Višedecenijska vladavina istih političkih figura stvorila je sistem neefikasne i korumpirane države u kojoj zapravo dominiraju klijentelizam, političke dinastije i partijski aparatčici sa svojim koferima i praznim obećanjima.
Borka Pavićević
Zoran Živković, poslanik, govori u Skupštini, najvažnijoj instituciji, u Parlamentu, o "propuštanju kroz šibe", ili "kroz blato" Zaštitnika građana zato što se usudio da preispituje funkcionisanje javnih i tajnih vojnih službi. (Sećam se kako je svojevremeno posle ubistva premijera Đinđića tadašnji ministar policije Dušan Mihajlović izjavio da se on bavio žandarmerijom i ovom vidljivom policijom, ali kako je stao pred vratima policijskih i vojnih tajnih službi.)
Božidar Mandić
Kad sam došao u prirodu da živim, namerno nisam želeo nikakav komfor, već tvrdi enterijer. Prve dve godine deca, žena i ja smo spavali na patosu. Nismo imali stakla na prozorima, pa smo stavili kartone da bismo se privremeno zaštitili. Prvo što je bilo kad bismo ustali, bilo je da deci skinemo navejani sneg preko glave. Divljina nam je davala znak da ostanemo jer je prepuna aktivne vitalnosti. Kroz dve godine napravili smo krevet od drveta i jednu stolicu. Ko god bi došao u goste mi bismo ga stimulisali da nešto primeti, ali niko ništa nije primećivao. Onda bismo mi reagovali sa oduševljenjem: Pogledajte stolicu i krevete od grabovih oblica! Tvrda stvarnost morala se ostvariti na tvrdim predmetima. Kada sediš na drvenoj stolici od dasaka, nemoguće je biti nebudan. Ona te tera da se na njoj ne zadržavaš dugo jer želi da tvoj duh protiče. Ne baš ugodni nameštaj davao je živahnost našoj realnosti, ali i snu. Tako sam lagano postajao monah običnog i jednostavnog života.
Vladimir Jokić
Baloni, baloni, baloni!(Prodavac magle)
Svetislav Basara
Vidim da se duboko dole, u komentatorluku, a povodom kolumne Ljilja, Noam i Pengo, zapodenula žučna polemika. Jedni kažu da mi je svaka ka vladičina, drugi, pak, tvrde da amnestiram zločinački NATO pakt. Gde je tu istina, gde zlatna sredina - to će čestnejši publikume biti tema današnje kolumne.
Zlatko Paković
Dva filma među sedam mojih veličanstvenih sa proteklih deset Festivala evropskog dugometražnog dokumentarnog filma, ne slučajno, već u naslovu imaju reč đavo. U trećem, pak, Nečastivi se pojavljuje u obliku jedne dragocene nežive tvari iliti supstance, zbog koje su uništeni brojni životi.
Nataša B. Odalović
Jedni kažu kondom, drugi kažu ombudsman. Obe reči su stranog porekla, ali nikog ne zanima stvarno značenje. Zaštita u Srbiji postala je metafizičko pitanje. Vratimo se aktuelnostima.
Svetislav Basara
Radi diversifikacije Famoznog u nerednom ću periodu - a u cilju objektivnog informisanja javnosti - publikovati mikroeseje o seljačkoj političkoj filozofiji. Ima tome iha-ha, čestnejši moji, otkako smo ustanovili da je seljačka politika sasvim logična u „zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“, ali taj je sud bio nekako paušalan, teorijski neutemeljen, pa ćemo sad početi da zalazimo u - kako se to filozofski kaže - sitna crevca.
Svetislav Basara
Pita me komentator (ili komentatorka) Mimi King: a da ko je bio famozni Pengo, čije se gonade često pominju na ovoj stranici i to po pravilu u negativnom kontekstu. Dragi/draga Mimi, stvar stoji ovako: Zajedno sa Đorđem Vranom, Baba-Kuranom, Aksentijem Drljom, Zorom Čučkušom, Milošem Kožoderom – i pročim pitoresknim damama i gospodom - Pengo je jedna od ličnosti iz zapadnosrbijanske mitologije, što će reći da je nekada davno možda i postojao, ali se s vremenom preselio u legendu.
Dragoljub Petrović
Potpredsednica DS Jelena Trivan poručila je pre tri godine da će građani na izborima 6. maja kreirati budućnost Srbije i da samo od njih zavisi „hoće li odabrati one koji će zemlju gurnuti u rat, a njene građane u mobilizaciju, ili one koji će obezbediti mir, sigurnost i prosperitet“. Pa se već krajem maja te godine u sedištu DS uživo odigrao onaj dijalog iz „Balkan ekspresa“.
Natalija Dević
Uprošlom veku, kad sam ja bila student, u gradskom prevozu samo se švercovala studentarija. Ja sam, recimo, celih trideset dana za tih pet godina fakulteta imala mesečnu kartu. Kupio mi je dečko, budući pravnik, da me izleči od švercovanja. Nije mi se dalo da mu objašnjavam kako sa džeparcem imam preča posla: na primer, da kupujem karte za sve predstave i koncerte na koje sam redovno išla. Posle sam se opet vozila kao i većina mojih vršnjaka: s kartom spremnom u džepu koju trčiš da poništiš na brzinu kad ugledaš kontrolu.
Safeta Biševac
Kakva slučajnost. Dan-dva pre povijesnih izbora u Grčkoj na kojima je pobedila levičarska Siriza Aleksisa Ciprasa, jedna TV je reprizirala odličan film Vorena Bitija „Crveni“ o Džonu Ridu, američkom novinaru i komunisti. Svojevremeno sam ga gledala i u bioskopu, jer pre tridesetak godina u Beogradu su, verovali ili ne, postojali pravi-pravcati bioskopi. Tamo su ljudi odlazili, gledali filmove, jeli kokice, semenke, kikiriki... Sala bioskopa „Kozara“ bila je puna, a tada čuveni holivudski lepotan bio reditelj, scenarista, producent, glavni glumac „Crvenih“. Čudilo me otkud Bitiju pade na pamet da snimi film o američkom komunisti, ali uradio je odličan posao.
Borivoj Erdeljan
Grčku neizvesnost i posao premijera Aleksisa Ciprasa (41) ozbiljni ekspert Mohamed el Erian (Amerikanac egipatsko-francuskog korena), jedan od veoma poznatih u svetu finansija, opisao je kao „partiju pokera u kojoj je pitanje ko će od mnogih za stolom, prvi da trepne“.
Svetislav Basara
Ima nešto u pravoslavnom katehizmu što ga tera ka komunizmu, zašto je to tako, čestnejši čteci, velika je tajna, ali činjenica je da su, sa izuzetkom Grčke, sve pravoslavne zemlje bile učesnice u tom propalom umetničkom eksperimentu.
Boris Jašović
U Srbiji se medijska situacija popravlja, utisak je Jadranke Joksimović, ministarke za evropske integracije. Pod tim se verovatno podrazumeva insuficijencija (auto)cenzure i medijske manipulacije. Jadranka je u pravu - nikakva sadistička cenzura, kamoli mazohistička autocenzura, nije moguća u zemlji pasioniranih ljubitelja pozorišne umetnosti.