Cvijetin Milivojević
Ako je već naš Troglavi dinast hteo da opseni većinsko biračko telo u Srbiji, ugledajući se, makar u ponečemu, na braću Ruse, nije morao baš da kopira jedan od najneodgovornijih i najgorih poteza tamošnjih vladara u istoriji Rusije.
Boris Jašović
Konačno, nakon deset nedelja, dočekah priliku da uskočim u ad hok ulogu televizijskog kritičara, što upravo ovog momenta i činim! Elem, završetak prvog dela ratne trilogije: 1941.-1945., pod nazivom „Ravna gora“, ostavlja za sobom dva podjednako snažna utiska. Prvi je da će serijal, ukoliko reditelj Bajić nastavi sa dosadašnjim natenane portretisanjem ratnih (ne)prilika, po dužini trajanja nadmašiti mamutsku „Dinastiju“ i dugometražne doživljaje Blejka Karingtona.
Svetislav Basara
Vidim da mi je Gorčin Stojanović u svojoj kolumni u mojoj omiljenoj žutari, Blicu, zamerio što sam radio intervju sa Overlordom Vučićem i - ranije - sa Borisom Tadićem. Nezamislivo mu je, kaže Gorčin, da bi Kiš, Pekić, Kovač i Albahari uradili tako nešto. Nemam ništa protiv Gorčinovih oduševljavanja stvarima koje neki pisci nisu činili, ali imam primjedbe.
Dragan Vujadinović
Slika prva - 15 godina posle.
Duško Bogdanović
Opet rukomet! Posle fantastičnog uspeha naše „ženske momčadi“ u beogradskom pohodu na drugo mesto na Kugli, na red su došle njihove kolege, aktuelni evropski viceprvaci, od kojih se, sa pravom, mnogo očekivalo u utakmicama na kontinentalnom prvenstvu u Danskoj. Bar da su bili „muška ženskad“!
Miloš Mitrović
„Evo vidite, ništa mi ne fali“ izjavio je Boris Tadić u finišu medijske kampanje pred subotnji Glavni odbor Demokratske stranke nudeći na RTS-u svoj povratak. Ta rečenica trebalo je da znači kako je on, eto, izgubio izbore, potom „ustupio“ drugome mesto stranačkog lidera - ali to nije ništa strašno, neka i taj drugi zna da nije, i ništa mu neće faliti da se i on malo odmori.
Pavle Simjanović
Od samog Dikaprijevog voice overa, toliko nalik onom iz filma „Dobri momci" (zabavan prevod, u duhu vremena, bio bi „OK likovi“) da sam nekoliko puta načuljio uši da proverim da li, možda, u naletu autorove konceptualnosti, sami Rej Liota čita tekst, jasno je šta Skorseze i njegov, opet, ciljano birani scenarista Terens Vinter („Sopranovi" i „Boardwalk Empire") pokušavaju da izvedu.
Svetislav Basara
Nastavljamo, dakle, tradiciju vikend-kolumni posvećenih kulturi, to jest onome što je od kulture ostalo. A to, blagočestivi moj publikume, nije baš mnogo. Sećate li sa kad sam onomad pisao o prvoj epizodi serije Ravna gora. Ne baš u superlativima.
Zoran Panović
I pošteni naprednjaci i časne demokrate mogu da kažu: "Pa jesmo li se za to borili?" Ali, pošteni naprednjaci i časne demokrate, šta da se radi ako je to (savez Vučića i Tadića) interes Srbije. I to još strateški. Srbija nema opoziciju, maltene kukaju analitičari.
Borka Pavićević
U emisiji "Jedan na jedan" Danice Vučenić istoričarka Branka Prpa rekla je: Bitno je da institucije budu na delu kao temelj sigurnosti građana u budućnosti, a ne politička volja vladajućih elita.
Aleksej Kišjuhas
Na rođendan Stivena Hokinga, 8. januara, blistavu tamu knjižarskih polica obradovao je srpski prevod njegove knjige "Kratka povest mog života" ("My Brief History", 2013). Koji se pojavljuje samo četiri meseca nakon belosvetskog izdanja, što je, uzgred, retka čast zbog lokalnog pravila o višedecenijskim kašnjenjima prevoda aktuelnih naslova.
Ivan Džidić
Već neko vrijeme pokušavam dovesti se u situaciju koja mi može omogućiti, kad je već nostalgija a bez prijevoda, posebice jezika kojim ovdje mrčim papir, lijepo i prostorno pisati o „proljeću i o cvijeću“, nešto i nekako onako kako je to u Dugi znala gospođa koju u ovim krajevima nazivaju drugaricom, sve sam bliži zaključku da im ona to i jeste, moderno je svrstavajući, jeb’la ih moda, među komuniste, što bi trebalo značiti, kako bi to neka moja raja kazala, da sam ja „albanski slon“.
Božidar Mandić
Umetnost ne trpi reč "sviđa mi se". Zbog toga, najdirektnijim jezikom rečeno, Andraš Urban čini napor prodiranja u savremeni teatar. On proizilazi iz savremenog senzibiliteta i ne napušta avangardu. Njegov pozorišni kredo mogao bi biti: iz vulgarne biblije sačiniti svete tekstove.
Vladimir Jokić
- Dragi moj gospodine Bubalo, da li ste možda čitali onu budalaštinu u prošlonedeljnom Danasu, onu kobajagi kolumnu onog Jokića, preispoljne budale i penzionera-lezilebovića?
Vladimir Matković
Velike retrospektive značajnih umetnika oduvek su bile, a i ostaće, mnogo više od običnih izložbi. U takvim slučajevima nikada nije reč samo o dobro osmišljenim svetkovinama za ljubitelje umetnosti, već one postaju društveni događaj o kome se priča i mnogo kasnije. Ako se tome dodaju i sve moguće i nemoguće strategije privlačenja posetilaca, u poslednjih nekoliko godina uz ogromno oslanjanje na internet i društvene mreže, onda se može reći da je silazak umetnosti među „običan narod“ zagarantovano.